petak, 21. srpnja 2023.

Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine dok u mraku gleda u tvoja leđa nije za nju ništa novo, trebala se već naviknuti na tu tupu bok od koje joj se, ipak, još uvijek okreće želudac. Nasmije se u sebi. Samo ju kojih 50 eura dijeli od uloge kurve. Ovako se tješi da je ipak "supruga"; ima status, prezime, dostojanstvo.

Kakva laž... 

Sluša tvoje uzdahe dok uzimaš dim cigarete i onda teško ispuhuješ iako znaš da mrzi kad pušiš u sobi. Mrzila je. Dok ste dijelili spavaću sobu. Sada je sretna kad u njoj proboraviš 20 minuta mjesečno pa šuti. Šuti jer zadržava sjećanje dok rukom gladi mokre plahte ispod sebe. Sada već hlade njeno nago tijelo i ona se otkotrlja bliže tebi, privuče ti se uz pogrbljena leđa. Momentalno se ukočiš, nelagodno ti je. Ona se miče od tebe, oblači majicu i traži gaćice. Sve je u redu.

Kakva laž... 

Od svih karata koje su popadale s kule vaših laži, samo se karta sexa održala. Nagon. Žudnja. Glad. Niste vi ništa bolji od životinja. Samo se one pare radi reprodukcije. A ti i ona radi potrebe. Tvoje potrebe za olakšanjem. Njene potrebe za ljubavlju. Ili je obrnuto? I ta poza koju forsiraš godinama, ona u kojoj nemaš kontakt s njenim očima... Boli ju želudac od pristajanja na poniženje. Zagrli li te osjetiti ćeš kao da te zatvorila u kavez. Ni ne pokušava više. Tijelo joj se rasulo od odbijanja u milijun čestica prašine. Sumnja u vlastito postojanje dok žar cigarete obasjava prazninu u tvom pogledu. Nema nje u tvojim zjenicama. Nema nje u tvojoj postelji. Nema nje u tebi. 

I ona više ne vjeruje u laž... 



ponedjeljak, 20. veljače 2023.

 Voljela bih natrag, Bože

Samo par godina unatrag

Ne puno, ma kakvi, Bože

Desetljeće ili ipak dva

Pa da okreneš taj krug za ispočetka


Ne bih htjela cviliti, Bože

Samo pokoji most da ne moram prelaziti

Iznova i iznova kroz letvice propadati

Pa Te tražiti kroz mulj i pijesak

Riječnim dnom svih mogućih gadarija


Ma daj, Bože, obriši tu trećinu života

Nekom novom pisaljkom podari mi šansu

Za te spaljene mostove nije me ni briga

Samo me vrati malo bliže početku

Od kraja grotla udalji mi sjenu


Hajde, Bože, znam da možeš

Na "rewind" pritisni mojih dana tipku

Nekoliko poteza da povučem drukčije

Nekoliko poljubaca da nikada ne udijelim

Da na svu tu "ljubav" ni ne pomislim




subota, 11. veljače 2023.

 Obriši suze 

Obriši rečenice 

Obriši riječi i slova i interpunkcije

Obriši svoje pjesme


Obriši zagrljaje što uminuše 

Obriši sjećanje na povjerenje

Obriši radosne osmijehe

Obriši uspomene


Obriši tajne i šapat podijeljenih težina

Obriši vlastitu glupost

Obriši djetinjastu zaljubljenost u čovjeka

Obriši, budalo, vlastito srce 


Ljudi su tebe već odavno obrisali




subota, 17. prosinca 2022.

BOŽIĆNA

Kada bi usne moje Tebi u službi bile 

Pjevale bi samo lijepe riječi

I, ne bi grlo vikalo, ne, ne bi psovalo 

Ne bi ni ponos, koji iz njih ječi

Disao... 

... sagnute glave biće bi klečalo... 


Kada bi ruke moje ime Tvoje slavile 

Vinogradi djela počinjenih 

Nektarom bi slatkim obojani bili

Voda života iz izbora svih

Izvirala... 

...prsti tkanine zahvale tkali... 


Kada bi srce moje rođenje Tvoje čekalo 

Kose bi, pepelom posute, sivu boju upile

Razderanih haljina svih uvreda nanesenih 

Suze kajanja na zemljani pod padale

Pored jaslica... 

...Daru najvećem od svih dara darovanih... 




utorak, 27. rujna 2022.

Početak i kraj

Ciklus života

Rađanje i umiranje

I ništa novo

Kovitlac emocija

Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen

U lokvama jesenjih kiša

Utopljen


Žiće uvelo 


I ništa novo...






petak, 16. rujna 2022.

Bijah posvuda

Mašta me moja provozala svijetom

Propješačih mnoge gradove

Preletjeh nebrojene pustinje

I vidjeh čuda neviđena


Kroz riječi pisaca ruskih

Usred rečenica teških knjiga

Mirise nekih stranih svjetova oćutjeh

Neba drugačijih boja

I valove bez morskih pjena


Odisej ja sam vlastitih putovanja

Pozivahu me sirene osebujnim glasom

Al', izginuše utopijski snovi 

Utopila ih čežnja koja drhti 

I ulice moga grada... 







četvrtak, 1. rujna 2022.

 Voljela bih biti

Na trenutak dahom svojim

Ozeble prste na rukama

Ugrijati

Voljela bih biti

Otkucaje vlastita srca

Samo na trenutak

Oćutjeti

Voljela bih biti

U ušima poput praporaca

Bezbrižan, nepatvoren smijeh

Osluhnuti


Voljela bih biti

U sobi punoj ogledala

Ženu bez identiteta

Upoznati



Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine ...