ZBOGOM...

Ništa više
nemam da ti dam,
sve uzela si,
odnijela,
ostavila za sobom
grozomoran san,
dane ispunjene
boli,
noći koja
vječno moli...
...zašto?
Ostao sam sam,
stojim nasred sebe,
umotan u 
straha deku,
dodire tvoje,
obećanja,
čujem samo 
kao udaljenu jeku,
priča staje,
završava lažju,
ostavljen sam
usred pučine
svojih vjerovanja...
...zašto? 
Dugujem ti objašnjenje,
duguješ mi
više od tog,
al` ja dužnost svoju
dajem kao zalog,
a ti svoje opsjene
nudiš k`o paletu,
tražiš divljenje,
aplauz...
...zašto?
Ništa više od tog`,
samo da ti kažem,
ona zvijer u meni,
koju uspavala si
eto - baš ti,
sad gladuje
nakon mjeseci 
hibernacije,
traži svoje,
krvi,
mesa,
zapravo - oboje...
...zašto? 
Mazila me nježno,
šaputanjem uspavljivala
vuka,
gladila ga,
pripitomila,
ispod očnjaka
okrvavljenih
osmijeh izvukla,
pogled meka,
mirna - psa...
...zašto?
Uspavan bijah 
stoljećima,
na meni krzno
beštije grube,
bez samilosti
ubijah riječima,
ne dam da me vide,
da me čuju,
da me satru,
da me pljuju...
...zašto?
Tvoje ruke,
tako blage,
kao majčine 
nježne, drage,
tvoje usne,
tople, hladne,
kao melem na moje rane, 
poput slagalice
tvoja duša
na mjesto sjela,
kliknula,
mojih se užasa 
ne gnuša...
...zašto?
U uši moje dala si
riječi mira
koje trebah,
željeh,
za kojima
žeđah,
koje moljah,
ispod groze koju
svijetom nosah,
sam,
ogrnut nemirom
svoga straha
i ponekom patnjom
prošlosti daha...
...zašto?
Ništa više nemam
da ti dam,
sve odnijela si
kako i donese,
pričom,
laži,
obmanom
i samo mi kaži -
zašto?
Sada nudim zube
da rastrgam ti dušu,
nudim prijezir
da slomim u tebi
svaku želju da ponoviš
pogrešku
i pomiluješ vuka
kog` dresirala si
poput psa,
da ti ruka
kojom milovala si
ovu beštiju,
otrgnuta bude
da ne zakoračiš
ni mišlju
ispod moga krzna,
ispod mene,
duboko unutra,
jer moje suze 
će da ti sude,
moja duša
izgažena poput 
siječanjskoga snijega,
gazila si,
voljela si krivog,
pogazila...
...zašto?
Zbogom ti želim,
neće zvijer ništa
onom` tko se u nj
ne dira;
niti dira,
niti pita,
nit' postoji,
zapravo - 
nit' ne bira
sudbu svoju...
Zbogom,
ljubimice šuma,
družbenice zvijeri,
bila si 
i ostati ćeš
jedina koja 
je milovala
vuka,
svjetlo upalila,
zoru donijela,
potom 
sve u crno 
zavila...
Zašto?