Ovisna o tebi
ja sam,
to ni ljubav
više nije,
opsesija postade
ti moja,
heroin sanja
usamljene postelje...
Tečeš mnome
poput opijuma
što Indijom
sasma prirodno kruži,
tako i ti
biće moje
zatalasa nježno
samo s tobom
da se združi...
U izmaglici
lika tvoga
dani moji
tutnjaju bez zvuka,
pred očima mi
tvoje usne,
zubi tvoji,
one ruke,
zagrljaj tvoj -
moja luka...
Opsjeo si
cijelu mene,
k'o duplikat si
moje sjene,
kopija ove sjetne,
melankolijom ispunjene,
odbačene -
žene...
Ovisna o tebi,
zrak si
koji dišem,
slova na papiru
koja bjesomučno
pišem,
voda moja,
jelo,
bez tebe
ništa više
nije potpuno,
nije - cijelo...
Ljubav to
i više nije,
to nasušna potreba
k'o za morfijem
postala je,
ludilo same,
bjesomučne želje,
očaj žene
sred hladne,
usamljene -
postelje...