RAZMETNA KĆER

Otišla je
Rasula
Svo imanje
Tvoje
U bescjenje
Prodala
Darove i blago

Odbjegla je
Od kuće
I ognjišta
Tvoje blizine
Sigurnosti
Dlanova žuljevitih
I istine o sebi

Potrošila je Tebe
Razbacujući
Sebe
Utkane bisere
Medaljone
Požude
Blatom

Podigla pogled
Prašinom prekrit
Vraća se
Nanovo
Ispočetka
Na
Početak

Stojiš
Čekaš
Ruke širiš
Dočekuješ
Rane njene
Nesmotrene
Ishitrene

Osmijehom
Dušu griješ
Skupo prstenje
Njenim rukama
Slavlje
Uvijek
Ispočetka

Na početak

Koliko se puta
Odmetnula
Od Kuće
Pobjegla
Sav imetak
Diljem grijeha
Potrošila

Ispočetka

Ti čekaš
Uvijek
Oprostom
Daruješ
Ljubavlju
Dušu umornu
Miluješ

Ispočetka
Na
Početak

O smokvi

Posred krša
Stojim sama
Grane svijam
Kamen
Cjelivam

Kora suha
Izbrazdana
Borama sujete
Ponosa i
Srama

Gdje da ploda
Ubereš sa mene
Suhe
Neplodne
Izmorene?

Pogladit' deblo
Okopati korijen
Zalit' suhu zemlju
Rječju Svojom
Plod dragocjen

Dočekati

U strpljenju
Sa veseljem
Izvor vode
Žive
Mene diljem

Smokvu ovu
Sobom Ti obnovi
Milošću
Svojom
Plodnom prozovi

Život udahni
Što mrtvo već
Jest
Plodove moje
Sobom nadahni

Za čitav vijek

PREOBRAZI ME

Mene preobrazi
Riječju svojom
Kroz oblake prodri
Života moga
Sivilo razgrni
Očisti od kapi
Zaostalih kiša
Zaboravljenih magli
Sakrivenih krivnji

Mene preobrazi
Duhom Svojim
Kroz šumu
Gorčina nekih
K'o povjetarac dahni
Slikom na sliku
Nov život
Kroza me
Potakni

Mene preobrazi
Svojim kistom
Neku novu boju
Na me stavi
Neku pjesmu
Svojih nota
U usta pospremi
Osmijehom mi Svojim
Obraze Ukrasi

Mene preobrazi
Sobom Samim
Cijelu me ispuni
Evo ruke
Evo noge
Evo misli
Evo duša
Tijelo cijelo
Evo

Mene preobrazi
Glasom Svojim
Tišinu razbij
Svjetlom Svojim
Tminu prožmi
Mirom Svojim
Oluju miluj
Cijelu mene
Utisni u Sebe

Pustinja

Sve svoje pustinje
U ruke Tvoje predajem
Sve suhe ljubaznosti
I nepostojeće obzire
Svu tvrdoću pijeska
Kroz ego što sipi
Svako zrnce sebičnosti
Što okovalo je dušu

Sve svoje pustinje
Pod noge Tvoje polažem
Sve licemjerne osude
Iza leđa govore
Svaku misao što bodež nosi
Tuđi život izrezucka
I ohološću
Kao krunom
Vlastitom se ponosi

Sve svoje pustinje
U rane Tvoje umećem
Da poput oaze
Svojom ljubavlju me preliješ
Naučiš me disati
U dahu zraka Tvoga
Prenijeti u žege muku
Osvježenje oprosta
Tvoga Lika

Sve svoje pustinje
I strahom opijene odnose
U srce Tvoje sakrivam
Da Sobom Samim ozdraviš
I novu nadu zasadiš
Nekoć neplodna
Sada bujna raslinja
Što je meni nepoznato
Tebi sve otkriveno je

Sve svoje suhe staze
Prekrivene
Zametene
Gnjevom sivim zaprašene
Kapljom Sebe
Osvježi
Zalijevaj
Obnovi
Sebe proslavi...

Mirisom tvojim

Opijena sva

Na cijelome svijetu

Jedini si ti

Osim tebe ne postoji

Utjeha u boji

Tvoj lik u mome

Trag sjete ostavi

Na spomen tvoj

Zatreperi žiće

U nekoj ladici

Uspomene promeškolji

Zatitra usna

U osmijeh nježan

U tebi oćut mek

Kad me obaviješ

Sumaglicom sebe

Kao velom sjaja

Željom da otplovim

Rijekom tvojih boja