Počinje li put
Zamahom prvim
Drvena vesla
Ili odlukom
Srce koju rodi
U ideala svojih
Zanosu
Gdje mjesta nema
Ponosu?

Kuda plovi
Tvoja barka?
U tren oka
Nestade k'o varka!
Sunce hrli moru
Svome
Vali jure ljubavniku
Nevidljivome.

Jesi'l hrabra
Ili samo luda,
Znaš li pravac svoj
Il' vrludaš kojekuda,
Čiji teret bacaš
S leđa,
Kakve propise morala,
Ćudoređa?

Odlaziš li
Il' se vraćaš?
Luku ljubiš,
Na divljinu apeliraš,
Zadnjom zrakom
Milovana,
Voljena u sutonu
Dana.

Počinješ li
Putovanje
Ili samo vježbaš
Sanje,
Igraš li se, mila,
Bjega
Da zaintrigiraš
Nekog - "njega"?

Usred svojeg mora
Plovi!
Svoje valove hrabro
Lovi!
Skupi vjetar
U svoja njedra,
Raširi ruke
Pokori jedra!

Pleši pučinom
Života svoga
Rulet odabira
Nije za svakoga.
Ne budi sjena
Na valovima strepnji
Ukroti more
Svojih čežnji...

Stopljena sa sobom
U barci svojih nada
Utonula u suton
Ljubavi svih balada
Obrisi tvoji
Nestaju u noći
Vratiti ikad
Hoćeš li se moći?
( photo by Dalibor Prodo Prodanić )

Trčiš li, dušo, na svoju tisućitu manikuru koja ti služi samo da se klinke u tramvaju dive tvojim urnebesno dugim noktima, a da se istovremeno one malo starije, s dozom zavisti, pitaju kako, do bijesa, s time obrišeš guzicu?? I sebi i djetetu, ako ga imaš.
Nacrtala si obrve trajnom bojom iako imaš svaku dlaku svojih prirodnih i ne znaš, hvala Bogu, kako je biti bez njih; napumpala si ćubice i zategnula podbradak, ispeglala svoje bore oko očiju i usana da sakriješ tragove smijeha i prirodnosti na svojem licu. Ne zato što ti smeta, nego zato da bi se drugi divili tvojoj umjetno izazvanoj dobrodržećnosti. ( Anić se okreće u grobu 😎 )
Grudi si povećala za nečije hrapave i grube ruke, dupe ti je kao trokrilni ormar, ali to se sad tak' nosi ( pa što bi svijet rekao da si ti "demode"?! ) - dupe o koje će se trljati neki neandertalci koji modu i ne prate, nego samo svoje niske nagone. Dupe koje danas jest, sutra više nije.
Ne za sebe, već za drugog.
Oblačiš se izazovno, rasparano, obnaženo - misliš da je sexy - jest, sexy, ali ne tebi, opet, rajcaš nekog crva sa alkoholnim zadahom iz usta i njegove te prljave misli i lascivne primjedbe srozavaju ispod granice ljudskog dostojanstva.
Žuriš li se na ugradnju ekstenzija i ravnanje tvoje prirodno predivne kovrčave grive da bi udovoljila sebi i svojim potrebama ili da ti publika na društvenim mrežama opaljuje lajkove i divi se tvojoj "hrabrosti", "odvažnosti", "inovativnosti", etc., etc.
Čemu? Koga želiš impresionirati?
Sav aplauz tvoje publike neće nahraniti sirotu u tebi. Svo divljenje prevrtljivih hijena neće ispuniti rupe tvoga samopoštovanja. I svi "one-night-standovi" neće te lansirati usred kvalitete.
Tvoje kvalitete.
I zato - pročačkaj malo ispod sveg tog kreča na tvom licu. Zaplači. Viči. Grebi.
Dok ne dođeš do - sebe.
A potom - just do it