Umrla si...
zajedno s ljetom koje umire polako
ti otprhnula si u tren
k'o da ne pratiš mjene godišnjih doba
ni oseke ni plime
ni Mjesečev dah
...kao i uvijek,
samoj sebi ucrtala si put...
Ne! Nisam te oplakivala
i nisam oproštajne govore recitirala
...zapravo, ni osjetila nisam tvoj odlazak...
Na groblju tvojih ispaljenih metaka
osušena trava moj korak ne pamti
i debla starih hrastova ne skrivaju moju sjenu
Istinu govoreći
nisam te niti poznavala...
Čitam osmrtnice u novinama
...reklamni sadržaj pogrebnih poduzeća
Vrištiš sredinom stranice mojeg rodnog lista
Pa ipak, ne poznajem te
Stranac si poput crno bijele fotografije
nekog starca kojeg oplakuje rodbina
Udovica besmisleno luta hodnicima
osluškujući glas svoga pokojnika
...Ti...ti me niti na sprovod nisi pozvala...
