Obitelj je blago.
Blago je sreća i zdravlje i mir...u tebi i u obitelji...
Blago je imati sebe u sebi i prepoznavati natruhe sebe u nekome drugome...članu svoje obitelji...svojoj sestri...
Svojoj mlađoj sestri...

Prepoznavati dijeliće sebe u njoj, male puzzle svojega karaktera, komadićke svojih emocija.
U njenim riječima čuti svoje riječi.
U njenim očima vidjeti svoj svijet...onaj davno, odavno odsanjani san...
U kretnjama njenih ruku osjećati čežnju za zagrljajima i u njenim koracima sjetu za putovanjima oko zemljine kugle...duž meridijana...paralela...

Blago je imati sestru s kojom te veže ljubav koju nije proždrla neman sujete i straha.
Za koju te veže nježnost kojom miluješ njen duh, neukrotiv, a zauzdan...
Za koju te veže sada i sutra, ako Bog da.

S kojom dijeliš ljubav trenutka, ljubav koja je posijana davno, odavno, čega se ni ne sjećam više...ljubav koja je preskočila stepenice prošlosti i nahrlila u moje danas...u moje sutra...
Ako Bog da...

Blago djetetu koje ima "tetu" tu negdje, u blizini, koja ga uči smijehu i plesu...igri i opuštenosti...koja ne brani ništa, a daje puno...
Koja i sama uz dijete postaje dijete i više se ne čuje ništa osim cike, vriske i smijeha...kotrljanja po podu i skrivanja po zakutcima kuće u igri skrivača...

Bez ispraznih fraza i bez suvišnih riječi - Tena you rock!!!

Najružnije mi je čuti kada netko prokomentira kako je neko dijete "zločesto".

Djeca nisu zločesta.
Djeca po svojoj naravi, dok god su djeca, ne mogu biti zločesta.
Oni znaju samo za smijeh, igru i zabavu.
Veselje, ljubav i sreću.

Nisu perfidni, nisu proračunati, lukavi i manipulativni ( dobro, ponekad malo manipuliraju, ali ne zato što su zločesti već da bi dobili nešto što ih jako usrećuje).

Djeca su od svog  rođenja jednostavna bića, nevina, puna povjerenja, naivna, u svojoj suštini čista, neiskvarena, puna smijeha i cike, vriske i veselja.
Zar ne?

Mi, odrasli, namećemo im sve negativnosti koje možemo iznaći u sebi i oko sebe.
Odrasli su zločesti.
Napumpani frustracijama, strahovima, zamjeranjima, gorčinom, socijalnim razlikama, materijalizmom, nepraštanjem, grčevitim držanjem za krivicu i okrivljavanje pumpamo ta prekrasna bića od njihova rođenja istim tim sranjima pod nazivom "odgojne metode".
Ma odgojne metode - my ass...

Da mi je samo trunak njene opuštenosti njenog predanja svijetu, prirodi...životu...
Ona s čuđenjem uzme maslačak i veselo puhne u nj i vrišti od smijeha kad joj se zaplete u kosu...
Uživa svojim malim ručicama graditi kule u šljunku uz cestu, mogla bi ih graditi satima...
U igri s psom ne zna se tko je sretniji...ona ili pas...

Ne, nije najposlušnije dijete na svijetu.
Kaže mi jedan susjed:
"Uh, baš vam je živahna ova curica!"
Hoće reći "zločesta"...
Ja ga pogledam i kažem:
"Jest, hvala Bogu, neka je živahna i vesela. Treba biti."

Isto tako ona nije raspušteno dijete, jako dobro zna pravila bontona i od kad je navršila 2 stavlja ruku na usta kad zijeva i kad kiše. I meni stavi svoju ruku kad zaboravim. ;)
Kad sluša pjesmu "Zeko i potočić" plače kao kišna godina što je pokazatelj njene empatije i suosjećajnosti.
Pozdravlja tete u dućanu, u ljekarni, susjede na ogradama i svakog šetača sa psom prvo pita smije li podragati njegovog kućnog ljubimca.
Mislim kako odgoj nema veze sa hranjenjem strahom, mržnjom, osjećajem krivice i postupnim gubitkom životne radosti koje opravdavamo odrastanjem.

Djeca nisu zločesta.
Mi ih kroz život učinimo takvima.
Kroz naš (ne)odgoj.

Prvo je, unatrag nekoliko dana, jedna fina dama, supruga još finijeg gospodina izjavila "kako bi narod u Lijepoj našoj trebao kruh rezati na nešto tanje šnite" i time ponudila svoj skromni doprinos rješenju ekonomske krize u nas Hrvata.

Nekoliko dana "docnije", njezin suprug, vrli gospodin još vrlijih manira izjavljuje "kako u našoj domovini NEMA gladne djece" (?!).

Slijedi izjava naše divne Milanke koja reče, sve da bi popravila neupućenost gore navedenog mušketira, "kako u nas ipak IMA gladne djece, ali šta`š, to su većinom djeca romske zajednice", što će reći kako oni nisu dio Hrvatske i toliko su inferiorni nama da se ne bi trebala takva hajka dizati zbog njihovih potreba za hranom. (?!)

Izvučeno iz konteksta ili ne, ne bih htjela suditi...samo mi se nekako čini da, kada su u pitanju poznate face, uvijek se nešto izvuče iz konteksta, a da bi se njih "jadne" ocrnilo.

Enivej, čitam komentare u novinama na izjavu 3. izjavateljice ( jel` postoji ta riječ u rječniku? ) i jedan od njih, jedne poznate psihologinje ( svi su poznati majketi ) glasi "kako su intelektualne sposobnosti dotične skromne pa se na njih ne bi trebalo osvrtati." (?!)
A gdje si ti bila, popularna psihologinjo, kada se ta ista dama skromnih intelektualnih sposobnosti gurala u vladu i kada smo joj svi lovorove vijence pleli i kada su je pratile ovacije kuda god bi pošla?
Gdje si tada bila da nas prosvjetliš o njenim intelektualno-moralnim i inim sposobnostima te nam otvoriš oči da ne glasujemo za cijelu tu svitu?
Biće da si tada skupa s nama zaokruživala njih na glasačkim listićima, a sada se zgražaš.

Ma zgražam se i ja, ali i moje su intelektualne sposobnosti skromne, pa eto, ja kao takva imam opravdanje za svoju neupućenost.
A tvoje opravdanje?
Ako si vidjela prije, što nisi upozorila ovu jadnu javnost?
Btw, gladnu javnost.

Jer, dragi moji vlastodršci i upravljači, pastiri ovog jadnog, zatupljenog naroda - stvarno ima gladnih ljudi!
EUREKA!!!
Tu kod mene na selu ne viđam ih često, nema kontejnera koliko u gradu. Svaka kuća ima svoju kantu koja je otraga. 
Pa nema kopača.
Ne vjerujem da se sa Staroga grada ne vide kopači. 
Ako ih ne vidite, to samo znači da ne gledate u pravom smjeru. Jer, kopači nisu za Vašim banketnim stolovima. Dolje, na Dolcu, pogledajte kadikad, nakon radnog vremena tržnice, koliko Roma ćete vidjeti da prekapaju po ostacima  zelenjave i voća???
Koliko ćete ih vidjeti da prekapaju kontejnere?
Roma, da???
Pod starim šeširima, u odrpanim kaputima i otrcanim cipelama koje samo što ne progovore sve strane jezike, skrivaju se naši ljudi, Hrvati i Hrvatice, oni isti koji su desetljećima crnčili za ovu državu, što u bivšoj Jugi, a što u Lijepoj našoj neovisnoj - penzioneri!
Skrivaju se majke koje od porodiljne naknade ne mogu djetetu priuštiti jednu benkicu, dudu-varalicu ( ili ćete reći da im niti to ne treba, nek cicaju palac, ha? ), a kamoli nove hlačice. Nek kupe stari kruh, prepolove ga, izvade sredinu pa djetetu navuku po jedan komad izdubljenog kruha na svaku nogu???I rješen problem i hlača i čarapa i papuča!!!
Skrivaju se muškarci, branitelji, koji su onih davnih godina, dok ste vi studirali i neznam što radili po inozemstvima, uljuljkani u sigurnost i zaštitu, nosili puške, granate, pištolje u borbi za neovisnost ove naše države, gledali suborce kako pokošeni mecima padaju i ... nema ih više.

Ima ih na društvenim mrežama svakim danom sve više i više. Toliko je molbi za pomoć u hrani da više ne možeš 3 normalne objave za redom pročitati.

Gladnih ljudi ima!
Pogledajte iz svojih fotelja, uzmite dalekozor i svrnite pogled, mada, ja mislim da vi već sve to znate...

Pa tko je onda lud?

Vi koji se pravite da ne znate ili mi koji vam vjerujemo da ne znate?

Odgovor je potpuno jasan!
Svaka vam čast!
Niste vi skromnih intelektualnih sposobnosti, nego je naša inteligencija na nivou jedne obične bukve.
Jer - jedemo što nam servirate.
Gutamo mamac koji nam bacate.
Pasemo suhu travu koju nam prezentirate kao najzeleniju.
A evidentno je suha i žuta.

Svaka vam čast!