Najružnije mi je čuti kada netko prokomentira kako je neko dijete "zločesto".
Djeca nisu zločesta.
Djeca po svojoj naravi, dok god su djeca, ne mogu biti zločesta.
Oni znaju samo za smijeh, igru i zabavu.
Veselje, ljubav i sreću.
Nisu perfidni, nisu proračunati, lukavi i manipulativni ( dobro, ponekad malo manipuliraju, ali ne zato što su zločesti već da bi dobili nešto što ih jako usrećuje).
Djeca su od svog rođenja jednostavna bića, nevina, puna povjerenja, naivna, u svojoj suštini čista, neiskvarena, puna smijeha i cike, vriske i veselja.
Zar ne?
Mi, odrasli, namećemo im sve negativnosti koje možemo iznaći u sebi i oko sebe.
Odrasli su zločesti.
Napumpani frustracijama, strahovima, zamjeranjima, gorčinom, socijalnim razlikama, materijalizmom, nepraštanjem, grčevitim držanjem za krivicu i okrivljavanje pumpamo ta prekrasna bića od njihova rođenja istim tim sranjima pod nazivom "odgojne metode".
Ma odgojne metode - my ass...
Da mi je samo trunak njene opuštenosti njenog predanja svijetu, prirodi...životu...
Ona s čuđenjem uzme maslačak i veselo puhne u nj i vrišti od smijeha kad joj se zaplete u kosu...
Uživa svojim malim ručicama graditi kule u šljunku uz cestu, mogla bi ih graditi satima...
U igri s psom ne zna se tko je sretniji...ona ili pas...
Ne, nije najposlušnije dijete na svijetu.
Kaže mi jedan susjed:
"Uh, baš vam je živahna ova curica!"
Hoće reći "zločesta"...
Ja ga pogledam i kažem:
"Jest, hvala Bogu, neka je živahna i vesela. Treba biti."
Isto tako ona nije raspušteno dijete, jako dobro zna pravila bontona i od kad je navršila 2 stavlja ruku na usta kad zijeva i kad kiše. I meni stavi svoju ruku kad zaboravim. ;)
Kad sluša pjesmu "Zeko i potočić" plače kao kišna godina što je pokazatelj njene empatije i suosjećajnosti.
Pozdravlja tete u dućanu, u ljekarni, susjede na ogradama i svakog šetača sa psom prvo pita smije li podragati njegovog kućnog ljubimca.
Mislim kako odgoj nema veze sa hranjenjem strahom, mržnjom, osjećajem krivice i postupnim gubitkom životne radosti koje opravdavamo odrastanjem.
Djeca nisu zločesta.
Mi ih kroz život učinimo takvima.
Kroz naš (ne)odgoj.
Kada sam tužna, pišem...Kada sam sretna, pišem...Kada me ironija prožme, pišem....Kada sam pametna, pišem...Kada nisam, opet pišem...Pisanje, to sam ja...U svim oblicima i svakom pogledu...Dišem kroz riječi, osjećam...Živim... SVE PJESME I TEKSTOVI OVDJE NAPISANI ISKLJUČIVO SU MOJE AUTORSKO VLASNIŠTVO.
četvrtak, 20. studenoga 2014.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine ...

-
Tamo gdje sam završila često su me pitali zašto sam se uopće odlučila na takav radikalan korak? I, kako? Obično sam pogledala znatiželjnik...
-
Sanjavši o majčinstvu i bračnom partnerstvu oduvijek sam u glavi imala sliku predivnog, uvažavajućeg odnosa među članovima te zajednice, dje...
-
Ništa više nemam da ti dam, sve uzela si, odnijela, ostavila za sobom grozomoran san, dane ispunjene boli, noći koja vječno moli......
Nema komentara:
Objavi komentar