U sutonu dana,
u smiraju misli
ćutim miris tvoj ...
Kao otkos trave
mlade,
sočne,
meke ...
U buđenju zore
odgovaram na zov kože tvoje,
tako daleke,
tako bliske ...
Ćutim miris tvoj godinama unatrag,
u davnim vremenima
nekim ...
Dok te još obavijao oblak
šipka uronjena u vodu vrelu ...
Obuhvatio me,
obilježio,
zapečatio za vijekove ...
poput dima koji spaja,
veže,
ne posustaje ...
... Od putanje svoga smjera ...
od tebe
do mene ...
Kao izmaglica,
oblak prašine,
čestice zraka,
uronjena u taj opojan zov
vlastita "ti" ...
Kao zumbul koji zove jače,
miriše slađe ...
Posađen u polju svojeg života
pipcima dotičeš rubove mojeg ...
Zoveš me sobom,
širiš se k meni,
vremenom udaljen,
kilometrima razdvojen ...
Mirisom moj ...

Nikada brate nisam čula veće sranje od izreke:
"LJUBAV BOLI".
Ma kako ljubav, navodno najuzvišenija od svih emocija, ono, emocija nad emocijama, može boljeti?
Tko izmisli sranje od takve izjave ili je otkantavan trilijun puta u životu, ustrtaren prići suprotnom spolu k`o Petrarca Lauri ili je opaki mazohist koji uživa zaljubiti se u "nedostižno"pa onda patiti.
Nabijem i njega i njegovu glupu, idiotsku izreku!
Kroz pjesme, pjesmuljke, filmiće, ljubiće, stripove i crtiće vječna se provlači tema o "bolnoj ljubavi". O ljubavnoj boli. O bolnoj boli.
Sve nešto boli.
Boli glava, boli duša...
Pa majke mi više i od te ljubavi koja boli mi se sere.
Kako ljubav smije boljeti?
Nježnost, poštovanje, prijateljstvo, strast, toplina - brate, ja nikako da skontam koji dio od ovoga bi trebao boljeti. Ako nismo u strasti pomalo izopačeni onda ni ta strast ne bi smjela boljeti. Ali, kako svatko ima afinitete prema nečemu, dozvoliti ću da bi strast, tu i tamo, mogla boljeti, ali samo ako vršitelji strasti odabiru tu bol kao svojevrsni užitak.
Ostale komponente koje sačinjavaju ljubav u konačnici ne bi smjele boljeti.
Zamislite da vas čovjek vašeg života zagrli, nježno poljubi i privije vas uza se, a vi, usplahirene od sreće, nasmiješene, kroza zube protisnete:
"Auuu, kako ovo boli!"
WTF?!?!?!
Ili, šećete rivom, držite se za ruke, srca su vam ispunjena tim savršenim osjećajem pripadnosti, kad odjedanput on vas milo pogleda, u očima mu vaš odraz, suza mu klizne niz obraz i rekne:
"Ljubavi, boli me strašno!" 
Ama koja to ljubav boli????
Boli, ova ljubav boli:
- posjednička ljubav
- ljubomorna ljubav
- ovisnička ljubav
- materijalna ljubav
- navezana ljubav
- neuzvraćena ljubav
I sve nabrojano i nisu ljubavi već naši sebični hirevi. Produkti nikad zadovoljnog ega. Nazvah ih ljubavlju jer ih ludi narod tako naziva. Oni misle da dijete kad zaželi igračku pa ju 5 minuta potom baci o zid i razbije, da ono u biti voli tu svoju igračku. Ma voli moje dupe! Čak i klinci znaju da ono što vole ne žele razbiti.
Tako da, ako vam je itko ikada slomio srce, volio vas nije. Ljubljene stvari ne lomimo.
Ako vam je itko ikada rekao da ne smijete pogledati niti jednog pripadnika suprotnog spola jer da će vam razbiti zube i to samo zato što vas voli, laže. Iskompleksiran je jer je imao dominantnu mater pa se malo iživljava na vama.
Ako vam brani izlaske s društvom, a to pravda ljubomorom, ne voli vas ni mrvice. Samo je jako nesiguran pa želi da i vi budete.
Ako vam povlađuje i mazi vas dok on leži, a vi zarađujete, ne voli vas definitivno. Samo mu osiguravate komociju.
Ako vam govori da će si oduzeti život ako ga ostavite, slobodno to učinite. Neće si garant ništa napraviti. Ne voli vas, ali je papak i slabić pa igra na kartu vašeg osjećaja krivnje.
Ako vi volite nekoga tko vas ne voli, to nije ljubav. Samo vam ego ne može prihvatiti činjenivu da vas netko ne ferma pol posto. 
Probudite se. Nije za vas.
Tamo negdje, možda 500km udaljeno od vas postoji netko tko je za vas spreman osvojiti svijet, kao Kolumbo Ameriku. Samo trebate dovoljno snažno vjerovati da ste toga vrijedni. A ako ne vjerujete u to,bolje vam je i solirati.
U protivnom zaglavit ćete s jednim od gore nabrojanih likova i cijeli život se pitati:
"A zašto ljubav ovako boli????"