U sutonu dana,
u smiraju misli
ćutim miris tvoj ...
Kao otkos trave
mlade,
sočne,
meke ...
U buđenju zore
odgovaram na zov kože tvoje,
tako daleke,
tako bliske ...
Ćutim miris tvoj godinama unatrag,
u davnim vremenima
nekim ...
Dok te još obavijao oblak
šipka uronjena u vodu vrelu ...
Obuhvatio me,
obilježio,
zapečatio za vijekove ...
poput dima koji spaja,
veže,
ne posustaje ...
... Od putanje svoga smjera ...
od tebe
do mene ...
Kao izmaglica,
oblak prašine,
čestice zraka,
uronjena u taj opojan zov
vlastita "ti" ...
Kao zumbul koji zove jače,
miriše slađe ...
Posađen u polju svojeg života
pipcima dotičeš rubove mojeg ...
Zoveš me sobom,
širiš se k meni,
vremenom udaljen,
kilometrima razdvojen ...
Mirisom moj ...