Jesi li ikada kišu oćutio
na obrazima svojim
dok si iznad glave kišobran držao
dlanom cijelim
ogrubjelim?

Jesi li ikada trešnju okusio
na pupoljcima jezika svoga
iza zapečaćenih usana
karaktera grintavoga,
lažljivoga?

Jesi li ikada miris vjetra osjetio
poput vihora obuhvativši
misli tvoga alter ega,
u kukavički um zalutavši,
pogriješivši?

Jesi li ikada, poput mene,
iza zatvorenih kapaka plakao,
puštao suze da cure,
a ti dno svoga dna dotakao,
skapao?

Jesi li?

Jesi li ikada sebe u oči pogledao,
kad se maskare ljigavih obmana
preko cijelog stakla proliju
kao želja jednog narkomana
nehumana?

Jesi li ikada umirao svitanjima
a živjeti prisiljen bio
u svim šipražjima etike i morala
istinu svoju prodao,
izdao?

Jesi li, ljubavniče Rima,
okove svoje na mene prebacio?