Što to voljeti nisi mogao
Što je to zbog čega si
Noćima praznu postelju grlio
Čime si rupu u grudima
Kao noć Mordora lakomno
Ispunjao?
Koju manu, od njih bezbroj,
K'o biljeg Kainov na čelu
Meni, za te neznatnoj
Pribio za vijekove
Ženi, na koljenima
Polomljenoj?
Što u slici nakaradnim zoveš
Koji osmijeh tebe smeta
Koji sjaj na kolac bodeš
Zar te, dušo,
Radost boli
Pa me posred lica pljusneš?
Što ti skrivi lice ovo
Smeta li ti trag života?
Meni gorko, tebi bljutavo
Pljuni, zlato!
Kroz stisnute zube
Meso živo, gnjecavo
Krivnja poput stupa srama
Ne zaslužujem pijedestal tvoga sna
Kriva, kriva, ja sam sama
Alisina me sjena prevarila
U grču prostitutke
Htjedoh tebi biti dama
Pa i da sam kožu izderala
Novi lik u kamenu
Blijedom, hladnom uklesala
Novu sebe
Na pazaru tvojih želja
U bescjenje otkupila
Ništa ja sam tvome oku
Neka dimna silueta
Danas išteš Amazonku
Sutra moliš damsku usnu
Čežnju tuđu u prah smrviš
I nevinost anđeosku