Što to voljeti nisi mogao

Što je to zbog čega si

Noćima praznu postelju grlio

Čime si rupu u grudima

Kao noć Mordora lakomno

Ispunjao?

Koju manu, od njih bezbroj, 

K'o biljeg Kainov na čelu

Meni, za te neznatnoj

Pribio za vijekove

Ženi, na koljenima

Polomljenoj?

Što u slici nakaradnim zoveš

Koji osmijeh tebe smeta

Koji sjaj na kolac bodeš

Zar te, dušo,

Radost boli

Pa me posred lica pljusneš?

Što ti skrivi lice ovo

Smeta li ti trag života? 

Meni gorko, tebi bljutavo

Pljuni, zlato!

Kroz stisnute zube

Meso živo, gnjecavo

Krivnja poput stupa srama

Ne zaslužujem pijedestal tvoga sna

Kriva, kriva, ja sam sama

Alisina me sjena prevarila

U grču prostitutke

Htjedoh tebi biti dama

Pa i da sam kožu izderala

Novi lik u kamenu

Blijedom, hladnom uklesala

Novu sebe

Na pazaru tvojih želja

U bescjenje otkupila

Ništa ja sam tvome oku

Neka dimna silueta

Danas išteš Amazonku

Sutra moliš damsku usnu

Čežnju tuđu u prah smrviš 

I nevinost anđeosku