Ovo smo mogli biti mi

Da si htio

Da nisi sve u kofer mržnje pospremio

I odlutao za vlakovima besmislenih ratova

Kontra mene

Kontra sebe

Kontra života

I da nisi kukavičluk kao oklop

Na sebe navukao

Straha se celofanom

Popuno omotao

Prekršio vlastito dostojanstvo

U bespućima samoobmana

I laži

Mogli smo biti

Ali, evo, nismo

Nit' smo bili

Niti jesmo

Jer nam pogledi nikada nisu išli

Pravcem istim

I nikada nismo ni sjediti mogli

Jedno pored drugog

Predubok je jaz

Preširoka to je jama

I, previše krvare te otvorene rane što zjape

Osuđujući zjape

Upiru prstom i u tebe

I u mene

Ubili ste ljubav! - vrište

Koju ljubav, pitam se već stoljećima

Koju nježnost, prokleta bila i ona

I moja čežnja za njome

Da ju iščupa iz utrobe

Iz same srži ovog gladnog bića

Pa da konačno živim

I živa budem

Ne da živa umirem

U sjeni tvog cinizma

Ispod tamnog oblaka tvojih uvreda

Na dnu bunara tvojeg "neću"

U najtamnijem zakutku tvojih pljuvanja

Osmrtnicom tvoje bijede

Ubila sam ljubav voljevši tebe

Oskvrnula emociju

Obeščastila uzvišenost dodira

I sjedinjenja

Jeftino prodala snove jednog djeteta

Bijelinu nevinosti krvlju srama obojala

Među zube tvoje meso sama nudila

Svoje meso

Dostojanstvo svoje

Makar malo onoga što ostalo je

U cerek tvoj utkala sam

Za bljesak užitka u tvojim očima

Samu sebe u blato uvaljala

Za cerek tvoj dušu sam razapela

 Sjedim u mraku 

Linoleum svih javnih wc-a

U zidove urastao miris urina

Izmeta

Krvi

I ja urastam u zidove

Pritišću pleća

Stežu grudi

Ne izlazi krik

Jecaj

O, dobrodošla si mi ljubovco

Kroz snove prošla

Meni u zagrljaj spustila crne kose

Prosula sebe po meni

Linoleumom prljavih izdanja 

Molio sam se eonima

Vapio za oslobođenjem

Za tobom, dušo

Kroz opor vonj mojih pogrešaka

Iz toaleta osuda

Prereži spone uzaludnih pobjeda

Lovorove vijence slave spali

Pa niz odvod nek poteče voda

Žuta voda prašnjavih suza

Ostarjelih

Odvedi me sa sobom, milo

Upleti mi ime u kose crne

Sjedini tijela ispod razbijene žarulje 

Kad već moje nije

Neka tvoje bude

Čekao sam svakim udahom

Da posljednji postane

Prkosio suncu, i vjetru, i moru

Čekao sam, ljubavi, tebe

Na linoleumu iskrivljenih nadanja

 Pričekaj na mene...

Samo još trenutak

Dok umine

Dok još koja godina

U svojoj čežnji za tobom

Utihne

Jedan sekund

Dok u svojoj žudnji zaspe

Pričekaj na mene

Da se duša moja

Pod cjelovom tvojim raspe

Pričekaj na mene...

Utihni svoju buru

Neka čuva snagu za me

Neka šuti dok ja šutim

Nek me čeka

Nek u šutnji zove moje ime

U vremenu prohujah

Dijete - žena

Pričekaj na mene

Dolebdjet ću u smiraj svojih dana

Ostati ću samo sjena

Pričekaj na mene...

 Bi li me mogao voljeti

Bez sumanutih slika prošlosti

Koje mojim zjenicama prolaze

Svaki sekund, svaki tren

Bez duhova ispod tepiha

Što bezobzirno izlaze

Svaki put

Kada se na

Mojih nadanja obzoru

Pojavi svjetlosti zraka

I utopi crne sjenke

U tamnih dubina jezeru

Dok usnama prolaze mi jecaji

A desni krvare od riječi volim te

Što bacih ih u grotlo krvožedno

Grotlo ideala, snova

Suncem obasjana površina

Ispod koje skrivam samo lice jedno? 

Bi li me mogao voljeti

Da nisam koketa

Da ne skrivam u tami suze

Da vidiš kako krvare

Ispod naslaga tkanine

U tišini, moje muze

Da me ogoliš pred sobom

Bez ijedne niti

Bez šminke

Cereka ironije

"Ma 'ko ga jebe!"

Krinke

Da ti pokažem dušu svoju

U svoj ucviljenosti

Udovičkih avantura

Upoznam te sa sobom

Bez koprene tvojih želja

Sljepila zaluđenih kreatura?

Bi li me mogao voljeti

Kada bih bila ono što jesam

Kada bih vikala da sam i luda

I budala, tvoja budala,

Pred svijetom i u dubinama skrivenim

Ispod milijuna kapi, čuda

Kada bih se smijala kao dijete

Bi li ga mogao voljeti ti

Što svaku ljubav cijanidom si polio

Svaki poljubac arsenom začinjao

Svaki moj dah kosom presijecao? 

Ne, nikada ga ne bi volio! 

Nek sjaji sunce

Na površini tame

I nek nikad ne prodre u nju

U tami sjedah

U tami pokopah

Tu budalu - čežnju... 

Da se razlijem

Svojom nutrinom

Da prelije se žuč

I gorčina da postane

Lokvom

Da zaplivam tamnom

Dubinom

I izgubim dah

Prokletom šutnjom

Da nestanem odnesena

Čeličnom rukom

Da vrištim u utrobi majke

Ugušena

Tišinom

Da i naučim disati

Ja disala više ne bih

Da naučim pisati

Ni pisala više ne bih

Sve da i naučim živjeti

Živjela više ne bih

Čak ni za jedan

Proslavljen stih

 Odletjeti bih htjela

Izroniti iz kaljuže želja

Oh, kada bih samo smjela

Vratiti sebe

Iz vrtloga podjela

Odlazim, bježim

A lancima sapeta 

Težak čelik grlim

Miluje mi otvorene rane

U središte straha hrlim

Raširila bih krila

Otjerala noćne more

Moji aveti, moja svila

Nevidljive ožiljke skriva

Ujede gramzivih reptila

Otrčala bih ususret nebu

Al' i ono bi me ranilo

Hitala dok mi kosti ne ozebu

I slobode užas

Ne zgrči utrobu

Letjela ja bih

Ali džabe

Pored obzora i obzira svih

Od same sebe

Nikada pobjegla

Ne bih