Među bezbroj ljudi

I među bilijun glasova

Oči širom otvorene

Osmijesi preko lica

Ne vidi nitko

Između svih riječi

I između svih redaka

Slova koja vrište tišinom

Interpunkcija do kosti ogoljela

Ne čuje nitko

Među svim aplauzima

I među eonima lovorika

Za burom čeznem

U pjeni morskoj moj je lik

Sama...

 Ne postojim

Ne, zapravo ne postojim

Dišem ostatke kisika

Odbačene komadiće zraka

Pojim pluća od papira

Iskašljavajući katran

Nakupine mjesečevih mjena

U odrazima oseka

I plima

Ne postojim

Gutam obzire kurtoaznih likova

Puno se smijem bez glasa

Fotografije išarane tišinom

Grimasama bez objašnjenja

Za koje, ionako,

Ne haje nitko

Nad osušenom tintom

Sijevaju munje isplakanih suza

I, zapravo, ne postojim

Bezglavi lik u razbijenom ogledalu

Komadići stakla prosuti duž mliječne staze

Zarobljeni obrisi zvijezda

Vodenast oblik bića prelivena Mjesecom

Kaplje znoj galaksijom

Ne pamti me više ni interpunkcija

Ni humak travom obrastao

Ne pamtim i - ne postojim... 

 Čekam da se dogodi život

Čekam da se dogode ljudi

Čekam da se dogodim ja

Sebi

Čekam da se dogodi ljubav

Čekam da se dogodi nježnost

Čekam da se dogodim ja

Tebi

Čekam da se dogode bure

Čekam da se  dogode juga

Čekam da prođu nevere 

A prolazim - ja...