nedjelja, 17. srpnja 2022.

 Ne postojim

Ne, zapravo ne postojim

Dišem ostatke kisika

Odbačene komadiće zraka

Pojim pluća od papira

Iskašljavajući katran

Nakupine mjesečevih mjena

U odrazima oseka

I plima


Ne postojim

Gutam obzire kurtoaznih likova

Puno se smijem bez glasa

Fotografije išarane tišinom

Grimasama bez objašnjenja

Za koje, ionako,

Ne haje nitko

Nad osušenom tintom

Sijevaju munje isplakanih suza


I, zapravo, ne postojim

Bezglavi lik u razbijenom ogledalu

Komadići stakla prosuti duž mliječne staze

Zarobljeni obrisi zvijezda

Vodenast oblik bića prelivena Mjesecom

Kaplje znoj galaksijom

Ne pamti me više ni interpunkcija

Ni humak travom obrastao

Ne pamtim i - ne postojim... 



Nema komentara:

Objavi komentar

Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine ...