Evo me...već 3 tjedna sam ponosna i sretna nepušačica...

Osjećam se oslobođeno...osjećam se poletno, puna energije...osjećam samopouzdanje i radost...
Izbavila sam se iz ropstva ovisnosti...oslobodila sam se smrada i otrova...

Trčim po vrtu s Princezom i gle čuda?!?!

Ja DIŠEM!!!

Nosim Princezu, plešem s njom, vozim bajk ( s Princezom ( 17kg ) u sjedalici ) i nevjerovatno, ne osjećam pulsiranje u glavi i prsima, ne osjećam kako mi se dušnik steže, ne osjećam sušenje usta...

OSJEĆAM ZRAK!!!

Naravno da sam malo razdražljiva i onak, emotivnija, ali neke apstinencijske posljedice moram proći.
Najbolje u cijeloj priči je to da ja UOPĆE ne želim zapaliti!!!
Ni u trenucima najvećeg fajta sa zakonitim ni kad me Princeza izbaci iz takta svojim razularenim ponašanjem, ma ni sad kad me pere PMS - ja nemam potrebu zapaliti cigaretu!!!

Javim se...
:)

4. dan bez pljuge...

Nakon točno 20 godina pušačkog staža...

Ufff...hoću li ikada više osjećati pozitivu?
Hoće li ikada popustiti ova napetost?
Hoće li ikada nestati ova osjećaj tuge i beznadnosti?

Moj zakoniti i dalje dimucka oko mene...i dođe mi da ga zgazim kao bubicu jer mi njegova pljuga i miriše i smrdi istovremeno...jer me vuče i odbija...jer me doziva slatkim šaptom i govori: "Zapali meeeeee...."

A moja 3 godišnja princeza kao da kuži da mi treba miran okoliš, ona se cijela povampirila...nikad nije nešto posebno iskazivala poslušnost, ali ovih par dana...uffff...dizastr...

Javim se...valjda...