Evo me...već 3 tjedna sam ponosna i sretna nepušačica...
Osjećam se oslobođeno...osjećam se poletno, puna energije...osjećam samopouzdanje i radost...
Izbavila sam se iz ropstva ovisnosti...oslobodila sam se smrada i otrova...
Trčim po vrtu s Princezom i gle čuda?!?!
Ja DIŠEM!!!
Nosim Princezu, plešem s njom, vozim bajk ( s Princezom ( 17kg ) u sjedalici ) i nevjerovatno, ne osjećam pulsiranje u glavi i prsima, ne osjećam kako mi se dušnik steže, ne osjećam sušenje usta...
OSJEĆAM ZRAK!!!
Naravno da sam malo razdražljiva i onak, emotivnija, ali neke apstinencijske posljedice moram proći.
Najbolje u cijeloj priči je to da ja UOPĆE ne želim zapaliti!!!
Ni u trenucima najvećeg fajta sa zakonitim ni kad me Princeza izbaci iz takta svojim razularenim ponašanjem, ma ni sad kad me pere PMS - ja nemam potrebu zapaliti cigaretu!!!
Javim se...
:)
Kada sam tužna, pišem...Kada sam sretna, pišem...Kada me ironija prožme, pišem....Kada sam pametna, pišem...Kada nisam, opet pišem...Pisanje, to sam ja...U svim oblicima i svakom pogledu...Dišem kroz riječi, osjećam...Živim... SVE PJESME I TEKSTOVI OVDJE NAPISANI ISKLJUČIVO SU MOJE AUTORSKO VLASNIŠTVO.
ponedjeljak, 21. travnja 2014.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine ...

-
Tamo gdje sam završila često su me pitali zašto sam se uopće odlučila na takav radikalan korak? I, kako? Obično sam pogledala znatiželjnik...
-
Sanjavši o majčinstvu i bračnom partnerstvu oduvijek sam u glavi imala sliku predivnog, uvažavajućeg odnosa među članovima te zajednice, dje...
-
Ništa više nemam da ti dam, sve uzela si, odnijela, ostavila za sobom grozomoran san, dane ispunjene boli, noći koja vječno moli......
Nema komentara:
Objavi komentar