Nakon točno 20 godina pušačkog staža...
Ufff...hoću li ikada više osjećati pozitivu?
Hoće li ikada popustiti ova napetost?
Hoće li ikada nestati ova osjećaj tuge i beznadnosti?
Moj zakoniti i dalje dimucka oko mene...i dođe mi da ga zgazim kao bubicu jer mi njegova pljuga i miriše i smrdi istovremeno...jer me vuče i odbija...jer me doziva slatkim šaptom i govori: "Zapali meeeeee...."
A moja 3 godišnja princeza kao da kuži da mi treba miran okoliš, ona se cijela povampirila...nikad nije nešto posebno iskazivala poslušnost, ali ovih par dana...uffff...dizastr...
Javim se...valjda...
Nema komentara:
Objavi komentar