Kada sam tužna, pišem...Kada sam sretna, pišem...Kada me ironija prožme, pišem....Kada sam pametna, pišem...Kada nisam, opet pišem...Pisanje, to sam ja...U svim oblicima i svakom pogledu...Dišem kroz riječi, osjećam...Živim... SVE PJESME I TEKSTOVI OVDJE NAPISANI ISKLJUČIVO SU MOJE AUTORSKO VLASNIŠTVO.
nedjelja, 1. lipnja 2014.
Danas sam skontala da sam s brojem prijatelja, ne na FB-u, već onih pravih, kako bi se reklo "prijatelja za život" - na opasnoj jednoznamenkastoj cifri koja se još opasnije približava 0 (nuli)....
I baš sam se onak, rastužila...
Jer, eto...i ti moji frendovi, malobrojni, jako su mi daleko...nemrem ih taggat na fotkama...nemrem s njima na kavu kad mi se ćefne...nemrem im uvalit Princezu na čuvanje dok ja vrištim od bolova na depilaciji pa se poslije relaksiram u wellnes-u...
I dobro to što sam se rastužila zbog udaljenosti svoja 2-3 frenda...nego...nekako sam skontala da i onih nekoliko koje sam čuvala u posebnom zakutku mojeg srca uopće mene ne čuvaju u svojim srcima :(
Zovite me djetinjastom, zovite me kao hoćete,ali eto...i ova kiša danas...i vjetar...malo me poklopilo.
Tih nekoliko frendova nije zapravo niti postojalo.
Znaš ono, napušeš balon od sapunice i neko vrijeme ti lebdi pred očima...leti i vrti se i sunce se prelijeva u njima...i onda se rasplinu...
Tako sam i ja danas skontala da sam zapravo pljuga...ne zbog naivnosti, nego zbog osjećaja.
Voljela sam te ljude.
Volim te ljude.
I ponekad, dok sam trčkarala za njima brinući se o njihovim osjećajima, ponekad bi me neki mali glasić opomenuo da pomalo nalikujem na budalu. Ma znam da je to glas ega...a svi znamo da je ego neprijatelj ljubavi...ali eto, slušala - neslušala, osjetih se danas samom i blesavom.
Nemreš, čovječe, biti frend jednostrano.
Nemreš ni u braku biti jednostrano.
Za ples je potrebno dvoje ( osim ovih rave, hip-hop i sl.)
I tak, zbrajam i oduzimam...i skontam da sam s brojem frendova u opakoj banani...pusti FB, pusti priče , pusti tu paralelnu stvarnost u kojoj imam 200-tinjak frendova od kojih vjerojatno samo možda 10-ak zna nešto o meni...
Pusti brate mili...
I inače sam vuk samotnjak, ali danas...ma štajaznam što mi danas dođe...skontam da od svih tih ljudi...od svih tih voljenih ljudi...ja kavu mogu popiti isključivo i samo s gotovo potpunim naznancem?!?!
Od svih tih ljudi...voljenih prijatelja...za zdravlje će me upitati osoba koju nikad u životu upoznala nisam i koja živi stotinama kilometara daleko?!?!
Od svih tih bliskih duša koje volim i koje čuvam u posebnom zakutku svojega srca, ja imam samo i isključivo Boga.
Inđoj d dej...
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine ...

-
Tamo gdje sam završila često su me pitali zašto sam se uopće odlučila na takav radikalan korak? I, kako? Obično sam pogledala znatiželjnik...
-
Sanjavši o majčinstvu i bračnom partnerstvu oduvijek sam u glavi imala sliku predivnog, uvažavajućeg odnosa među članovima te zajednice, dje...
-
Ništa više nemam da ti dam, sve uzela si, odnijela, ostavila za sobom grozomoran san, dane ispunjene boli, noći koja vječno moli......
Nema komentara:
Objavi komentar