Danas, samo danas smo ponosni...

Danas i samo danas naši branitelji imaju priliku na svim televizijama obnoviti pričom svoje bolno sjećanje...
Danas slavimo dan u kojemu su naši  branitelji donijeli oslobođenje ovoj našoj državi...

Nekako se ne mogu "ufurati" u duh pobjede. U duh slavljeničke euforije.
Jer, nekako čisto sumnjam da se iti jedan branitelj može fakat ufurati u slavlje...

Što je tim ljudima ostalo?
Što je tim ljudima danas pred očima, što im je u duši?
Za što su se ti ljudi  borili?
PTSP, ukidanje mirovina, sramotno povlačenje po blatu radi tih istih mirovina, bol, tuga,strah u očima...samoubojstvo kao jedini izlaz....

Ma neda mi se uopće glumiti da je sve ok...ništa nije ok...niti OKP i PTSP i neznamkakve dijagnoze, niti alkoholizam, depresije, tabletomanije...ništa dragi moji nije ok...

I možemo objesiti zavjese, možemo organizirati mimohode i počasne ulaze u Knin, možemo državnike svih zemalja prijateljica ugostiti i pogostiti janjetinom i pršutom i paškim sirom te maslinovim uljem....ali prazninu i očaj iz očiju ljudi koji su se izborili za ovo slavlje ništa neće izbrisati...
Niti jedan Petar Vlahov, niti jedna Miholjekica i ini voditeljčići koji nisu omirisali barut, koji nisu svoje suborce mrtve preskakali dok su vršili proboj...koji nisu gledali smrti u oči i nisu se bojali do srži...do same srži njihovoga bića, ne mogu i neće vratiti dostojanstvo tim ljudima.

Danas ih se sjećamo...sutra okrenemo stranicu i pospremimo tu knjigu na prašnjavu policu.
A oni postoje i sutra...njihova djeca su gladna i sutra...njihove žene plaču od tuge i sutra...
Skupljaju boce i sutra i čekaju odluku "onih gore" o još jednom rezanju mirovina.
Čekaju još jednu komisiju koja će utvrditi jesu li uistinu invalidi - invalidi...sramotne preglede njihovih u ratu izgubljenih udova...
Čekaju dan kada će prestati košmari...kada u mraku više neće čuti krikove svojih suboraca...kada se neće trgnuti na svaki nagli i nenadani zvuk...
Njihove obitelji čekaju dan kada će se prestati bojati mogućeg suicida...

Za što su se ti ljudi žrtvovali?
Za riječ i naslov - SLOBODA?
Ta sloboda je samo riječ na papiru, a papir podnosi svašta...dok ga vjetar ne  odnese...dok ga kiša ne raskvasi...

Žao mi je što se ne mogu zanijeti slatkorječivošću, žao mi je što sam ovako hladna...žao mi je što makar danas ne mogu i ne želim pretvoriti sebe u neku marionetu koja plješće, pjeva i slavi...

Istinsku pobjedu odnijeli su isključivo i samo branitelji koji su danas zaboravljeni.
Istinski pobjednici jesu oni.
Njima dugujemo sve...
I "oni gore" ako nikada ne shvate da samo zahvaljujući braniteljima sjede u svojim toplim foteljama i primaju svoje iznadprosječne plaće koje da bi mogli primati moraju rezati braniteljske mirovine, neka i ne shvate, jer...NETKO TO GORE VIDI SVE