Prehlađena sam k`o konj...
I živčana zbog zaštopanog nosa...
Nenaspavana...
Vruće mi je...
Cendrava...

I onda takva uzmem svoju Princezu da idemo skupa u dućkas.
Prvo odemo u Kozmo po higijenski minimum stvari koje mogu furati na bajku.
Dođemo na blagajnu i gospodična - prodavačica krene uzimati stvari iz košarice da bi ih "odskenirala", ne`š ti posla, jel`, radila sam u dućanu pa znam. Moja M., sirotoj joj glava tek malo veća od pulta na kojem je košarica, hoće dijete pomoći pa sve uzima stvar po stvar u svoje male 3,5 godišnje ručice i dodaje ih gospodični - prodavačici alias "teti".
Prvi put joj "teta" kaže "nemoj to raditi, skener je blizu, poskenirati će se..."
Ama, šta će poskenirati, moje stvari?!
Pa nek skenira, ne moraš ti, wtf!!!
Moja M. nije lako ubjedljivo dijete, ne boji se ona niti jedne "tete", ni ovih po dućanima ni one mrke u Pošti pa njeno upozorenje nije vjerovatno niti čula nego opet pruža blazinice objema ih rukama držeći. U očima joj veselje, osjeća se kao da pomaže, sretna je.
"Teta" zacokće jezikom, okrene očima ronud and round, frkne nosom, zalupka noktima i sve to i ponovi tonom utopljenika, sirota i neshvaćena:
"Nemoj to raditi! Skener je blizu."
Moja M. pogleda mene, ja joj kažem "de nemoj to raditi,vidiš da ti je teta rekla da to ne radiš"i u isti trenutak skontam da moje dijete stvarno, za promjenu, nije radilo ništa loše. 
Nije trčala po tom dućkasu rušeći stalke s naočalama, nije na sebe nakinđurila 26 ogrlica i 13 narukvica, danas JEST uzela tester - olovku za oči i njome se zašarala preko lica, ali time nikome nikakvu štetu nije napravila.
Malkice se "UREDILA", jel`?
I u isti taj trenutak prosvjetljenja kažem gospođici-prodavačici:
"Samo Vam je željela pomoći, ništa drugo."
Ova je počela neke nebuloze natankavati sve  u stilu objašnjenja, ali vidjevši moj "obješen" nos i crtu u koju su se moje usnice stisnule, skontala je da to ne pali.
Moja se M. skrila iza stalka s čokoladicama ( zašto su iste uvijek kod blagajne i lako dostupne djeci ?! ) i izjavila:
"Ljuta sam!"
Shvatilo je dijete da sam na njenoj strani i uzela si je slobodu da se ljuti na "tetu".
Ma ljuti se dijete moje, ljuti, slobodno, jer, ima ljudi, ima "teta" koje nisu raspoložene za dječje ručice, nisu "in the mood" za interakciju, ne shvaćaju da su svojim reakcijama u stanju povrijediti jedno maleno ljudsko biće.
Objasnila sam joj sve to lijepo, oči u oči, kod kuće, dok je ona svirala novo - kupljenu flautu ( odšteta za pretrpljenu diskriminaciju hahaha :) )

Da, u drugom smo dućanu dobili od druge "tete" pohvalu kako smo lijepo našminkani.
Ta je "teta" osjetljiva na djecu.
Vjerovatno zato što i sama doma ima troje.

Nevermind...

Htjedoh samo reći kako ponekad nismo bitni niti mi niti naša neraspoloženost, nisu bitni naši PMS-ovi niti prekidi s dečkima, nije bitno jel` si možemo priuštiti L`orealovu maskaru za oči ili moramo kupiti onu jeftinu, Essences...bitna su ta dječja srca...kužite me kaj mislim?

Ja sam valjda milijun puta reagirala kao ta gospođica-prodavačica, dok nisam imala dijete, dok su mi svi išli na živce,  dok sam bila mlađa,dok sam ovo i ono u svojoj glavi...
Zato ja nju potpuno kužim.
Ali, gledavši u oči svojega djeteta i gledajući kako ju ova "reže" bez ikakvog razloga, jer, ja sam prva stroga majka, pitajte koga god hoćete i moje su granice i prago tolerancije vrlo niski,osobito u javnosti, ali eto, danas je moje dijete bilo zblokirano od strane potpunog stranca jer joj je željelo pomoći...
Odgurnuta je u trenu kad je željela pokazati kako je ona velika i može sudjelovati u radnji odraslih ljudi...

Možda preuveličavam, ali neka, ovo mi je došlo kao tema o kojoj razmišljam..., a razmišljam često, puno i evo...valjda korisno...
Naravno da nije smak svijeta, tu sam ja da popravim stvari, ali danas mi je dan D...prehlađena sam k`o 3 konja, vruće mi je i ne mogu disati...
I dijete koje odgajam kao ravnopravno sebi, koje poštujem, uvažavam i koje puštam da samo otkriva svijet i granice, uz moju kontrolu, ofkors...ma eto, žao mi je da su u današnjici prihvaćeniji plahost, mirnoća, strašljivost, ne-usudim-te-se-ništa-pitati nego sloboda duha i V E S E LJ E...
Radoznalost i smijeh.
Vika, cika i živost duha.
Ili je moja M. takva glasna, brza, hitra, neumorna, hrabra, brbljiva pa ja samo mislim da svi trebaju biti kao ona...

Odoh kapati nos...