Ali znam da se osobito trudim oko pristojnosti.
Trudim se uvažavati i poštivati čovjeka...bio on onaj notorni, crvenonosi i ispucaalih kapilara pijanac pokraj mog dućana ili predsjednik izviđača; direktor Vodoopskrbe i odvodnje ili vozač tricikla u Komunalcu...
Znam ja i onu staru:"Što više imaš,to se više bojiš da ćeš izgubiti to što imaš!"
Pa sebično sjediš k`o kvočka na jajima, na tom svom blagu i skrivaš ga od pogleda drugih ljudi, a ponekad i od samoga sebe.
Strah i panika da bi mogao ostati bez toga blokira te i ne možeš ni u snu pomisliti da bi mogao podijeliti to što imaš...
Jer, što će onda tebi ostati, jel`???
Samo polovica...pih...a to je kao nula...
Nego, nije u tome point ovog teksta.
Stvar je u tom usranom bontonu.
Ako nekoga pozdraviš, red je da taj netko i odzdravi.
"Dobar dan, susjed!"
"Oooo, dobar dan, dobar dan, susjetka :)."
Ako nekoga nešto pitaš, red je da ti taj netko odgovori, zar ne?
Npr., ja svoju dragu sveki pitam:
"Oh, draga moja J. pa zašto ovaj vaš sin meni živce pije na slamku?"
Ona odgovara:
"Ma daj, s čim se ti zamaraš. Pusti budalu."
I opleti u smijeh...
Tako i kada pošalješ nekome mejl, poruku ili pismo (?!) iz kojega je vidljivo da očekuješ povratnu informaciju u obliku DA / NE / MOŽDA odgovora red je, usrani je red da taj odgovor i dobijemo.
I okej, ako pošalješ upit nekom neobrazovanom strcu od 80-90 ljeta, normalno je da odgovor, barem u pisanom obliku nećeš dobiti.
Ili ako na rođendanskoj čestitici 3-godišnjaku napišeš nešto u stilu:
"Dobar party, ha?" - sigurno ne bude odgovora.
Ali ako upit pošalješ ljudima koji se obvezatno ispred imena potpisuju sa dipl. ing. sc. mr. dr. WTFr. onda je naravno da odgovor i očekuješ.
Ponekad...samo ponekad odgovor ne dođe...
I danas, samo danas sam pissed off...
Gdje je ta najosnovnija doza poštovanja prema meni kao pošiljaocu upita...prema meni kao čovjeku...prema meni koja nemam sve te kratice ispred svog mizernog imena MAJA, ali ti prilazim s ljudskošću i respektom?
Nisam pripadnica elite, nisam član nikakvih klubova u kojima se suhim zlatom plaća članstvo, nisam u posjedu 8 doktorata i27 magisterija, ne vozim bjesne pile, ne, za mene se ne zna...
Ali ja se ljudima obraćam sa "Poštovani..."
Unatrag nekoliko godina i meni je prestiž bio sve.
Bilo mi je bitno da me raznorazne face vodaju okolo i da se vozim u bijesnim pilama.
I vodali su i vozila sam se.
Pokraj prosjaka sam prolazila ne okrečući se.
Pijanaca i beskućnika sam se grozila.
Danas je to drugačije...hvala Bogu...spoznala sam da je upravo Bog u tim ljudima i da, pomažući njima, dajem se Kristu...
Ali opet, ni to nije point.
Point je to usrano poštovanje i ophođenje...
Nemreš biti doktor, a ne gledati pacijenta u oči dok mu se obraćaš.
Nemreš biti filozof, a ne pružiti ruku pri upoznavanju.
Nemreš biti ni vjernik ako nemašdjela u rukama svojim ( koliko god se vi uvjeravali u suprotno, aha ).
Rekao bi Đole:
"Džaba vam novci, moji sinovci..."
Nažalost, to samo ja mislim da ne možeš...jer, možeš...
Možeš pročitati mejl, pismo, upit i napraviti se grbav, odmahnuti rukom i reći:
"Ne, ova ličinka koja mi je pisala nije vrijedna mojeg odgovora!"
"Ta ličinka nije bitna za moj "hoch" status u društvu."
"Ta to je samo ličinka, pih..."
Ali, guess what, dupelisci, mi ličinke bitne smo...bitne smo Bogu...bitne smo ljudima do kojih nam je stalo...bitne smo jer nam je savjest čista...
I vi svi ostali, bez tih kratica, ali sa statusima punima vjere i Bogoljublja na FB-u, prepuni slova i svačega-nečega - ispružite ruke i djela sabirite za Nebo...riječi odnese vjetar, papir se istroši i podere...vjeru svoju živite djelima.
That`s all falks!!!
Nema komentara:
Objavi komentar