To bi značilo da je meni preostalo još cca 11 godina uživanja u činjenici da sam žena - nakon tih 11 godina bespovratno postajem baba - smežurana, naborana starica bez ijednog svog zuba...
Hmmm...pitam se što bi rekle Madonna, Tina Turner, Halle Berry, Demi Moore i ostale dame koje su dobrano prešle tu dobnu granicu između žene i babe?
Jesu li one izgubile svoju ženstvenost na dan 45.-og rođendana, rukovale se s njome te joj zaželile jedno "zbogom" znajući da se više nikada neće vratiti?
Točno na taj dan, navršivši punih 45. popile po 2-3 koktela ( ili pelinkovca ) te svojim zubima pojele komad torte ( ili jegera ), nakon toga ih izvadivši i pospremivši u kutijicu uspomena te ih suznih očiju zamjenile "gebisom".
Kreme protiv bora do tog dana što su učinile - učinile su, nakon 45.-e ionako nemaju smisla, jel`???
Zdrava prehrana, dobra fizička i mentalna kondicija; sve možemo pospremiti u taj spomenar prošlosti vlastite ženstvenosti kad neminovno, navršivši 45.-u postajemo babe!
Sve si nešto razmišljam, ako ja sa 45. postanem baba, a što će onda biti moj 5 godina stariji zakoniti???
Deda???
Kome???
Meni???
Ja njemu baba, on meni deda - za samo 11 godina?!?!?!
Pa piškim od smijeha, jel`...
Krenula sam se fotografirati ubrzanim tempom. Svakih par dana - jedna nova fotka. Osmijeh od uha do uha.
Dok još imam zube....
11 godina je kratak period, posebno kad prijeđeš 30-u, nekako ti vrijeme curi kroz prste.
Moram ovjekovječiti svoj izgled sada, da bi mi dijete vidjelo kako sam izgledala dok sam bila žena.
Jer, ona će za 11 godina imati 15, jel`, a pokraj sebe će imati naboranu, smežuranu i krezubu staricu koja će ju uvjeravat ida joj je majka, a ne baba. Pa da imam barem neki dokaz, sada se fotkam.
Sama i sa njom.
Tko će joj inače dokazati da je mama nekada bila žena?!?!
Inače, negdje sam pročitala da su žene nakon 40-45 najbolje. Same sebi, to sam mislila.
Dovoljno samopouzdane da ne trebaju potvrde od svojih boljih/lošijih polovica, dovoljno samostalne te mentalno, a u nekim slučajevima i materijalno neovisne.
Taman sve posloženo da konačno udahnu zrak punim plućima i uživaju u sebi i svojoj ženstvenosti.
Ali, šta sada kada tada više nisu žene nego BABE?
Ne smiju više uživati?
Moraju prekriti naborana lica plahtama?
Nitko ih više neće niti poželjeti poljubiti?
Sva sreća da su ti mladi momci u krivu...
Ma jašta da su u krivu...
Žene preko 40 i na dalje ( pitajte Žuži ;) ) su pravi desert i za um i za duh.
O tjelesnom ja ne pišem za to imate gore navedenu, u zagradi, gospođu u najboljim godinama već godinama... :)
Ali, žene su kao vino...što idemo starije, to smo bolje...samosvjesne, smirene, bez kompleksa balavih 18-godišnjakinja, naučile smo živati u životu, naučile smo što želimo i kako to dobiti, naučile smo voljeti i poštivati sebe, naučile smo se izboriti za sebe te ne cmoljiti nad onima koji nas vrijedni nisu...
Više ne trošimo sate plačući frendicama ili nedaj Bože dečku na telefon...gledamo svoja posla...puštamo svoje polovice da gledaju tekme dok mi surfamo po net-u i NE trebamo pijavice koje će slineći po nama i za nama dokazivati svoju odanost...
Imamo svoje prioritete i potrebe koje zadovoljavamo kada i na način koji želimo pri tome se ne zamarajući tko će što misliti o nama.
Jedemo čokoladu i sladoled i onda kada nismo u PMS-u jer volimo svoje tijelo...
Volimo sebe...
Sjećam se perioda kada sam imala cca 16 godina pa tamo negdje do 23 - eće.
Iako nikada nisam imala neke posebne komplekse, nikada se ne bih vratila tamo i osjećala se tako - znate ono, što će frendica reći, što će dečko pomisliti, što će onaj dostavljač ako mu trepnem...što će ovaj, što će onaj...
O nekim drugim situacijama da i ne govorim...svjetla uvijek ugašena...jel`?
Nesavršenosti u tako savršenim godinama...ma kakve nesavršenosti???
Sram, stid, kompleksi, briga i zamaranje glupostima...
I tada smo sa isto tako nezrelim ljudima koji ne znaju voljeti ono što jesmo već nam nesvjesno traže nesavršenosti i mane...i onda se i hvalisaju međusobno i tračaju i tjeraju nas da se osjećamo poniženo i jadno...
A tko mene sada može natjerati da se osjećam poniženo???
Jedino ja sama, moje pogreške, moji kiksevi!
Muškarac???
Hahaha..ne bi išlo...
Zato, eto, dok sam živa, biti ću žena... za koju godinu biti ću dama u najboljim godinama, onda ću opet još malo ostarjeti pa će doći doba kada ću,daj Bože zdravlja, možda naučiti heklati i plesti, a onda, Božjom milošću možda i baka postanem i držim unuče u svojem naručju...
Ali svom mužu ću uvijek biti žena...
U rodnom listu nikada neće pisati slovo B ( baba ), nego Ž ( žena ).
Kad god sebe pogledam u ogledalo u mojim očima uvijek ću vidjeti onu jednu ženu koja život ljubi...
( jedna časna tvrdi da duh nikada ne stari, uvijek ostane na jedno 16 godina - što se toga tiče i ja sam zapela na cca 25 i ne mrdam ;) )
Nema komentara:
Objavi komentar