"Hm, ja mislim da si se ti malo previše dala ovom svom djetetu." (?!?!?!)
Meni dođe da se ispovraćam.
Koliko je taman dati se svom vlastitom djetetu?
Koliko je premalo odn. previše?
Koji dozator vi ostale majke koristite da biste bile sigurne da ste pogodile 0,03 mjere sebe za jutarnje davanje, 0,05 sebe za poslijepodne i eventualno deci,deci i pol za navečer???
Mislim, da psujem, a ne psujem,sad bih opsovala sočno i masno!
Imam 30-ak godina (;)), nezaposlena sam, mislim, onako, sa stažem u radnoj knjižici, jer ovo zvanje "domaćice" nažalost, rijetko ko prizna, ni ovi bliže, a ni ovi u mirovinskom-socijalnom-zdravstvenom sustavu.
To što se kao domaćica iliti "desperate housewife" ubiješ crnčeći po kući i, u mojem slučaju, oko kuće, to što nemaš radno vrijeme nego si kao "drugstore" pa radiš 24/7 non-stop što u prijevodu znači od 0-24...to je manje bitno.
To što kao domaćica, supruga i majka MORAŠ biti svima na raspolaganju kako se kome i kada "ćefne"...to je također zanemarivo.
Brišeš šmrklje kako pomlatku tako i zakonitom koji je u slučaju ikakve boljke još i gori od Princeze, kuhaš 3 vrste ručka jer Princeza i zakoniti ne vole jesti istu vrstu hrane pa da nitko ne bude zakinut ( !!! ), a pri tome ti sama sebi paštetu mažeš na kruh i soliš paradajz i to sve dok stojiš i miješaš njima juhu da se brže ohladi, usisavaš stan 17 puta dnevno jer oboje mrve po podu gore od dugodlakog pekinezera koji se pri tome još i linja...nebitno!
Bitno je da si za sustav Lijepe Naše N E Z A P O S L E N A!
I sad, kad sam već zagazila u 30-e, kad sam blagoslovljena predivnim djetetom stvorenim iz ljubavi i želje za njom, kad sam već, igrom slučaja iliti igrom politike, malverzacija i pohlepe privatnih poduzetnika u Lijepoj Našoj, ostala bez posla i sada sam full-time domaćica i majka netko mi kaže da sam se PREVIŠE dala svom vlastitom djetetu?!?!?!
Ma fakat?!?!
Dala sam se vlastitom djetetu i to previše?!?!
Kada sam saznala da sam trudna nitko nije bio sretniji od mene...dok sam ju nosila ispod srca mazila sam ju u duhu i voljela ju svakim otkucajem...dok sam ju rađala osjećala sam kako dio sebe same puštam u svijet...
U ovaj stupidni svijet u kojemu ljudi doziraju količinu koju majka treba/može/ima pravo dati svojoj djeci!!!
Dok sam ju dojila ( i to duuuuge 2 godine ) ljudi su se čudili i komentirali:
"Daaaaj, vrijeme ti je već da ju "otkineš" od cice. Trebala si je skinuti sa 6 mjeseci...šta će joj to? Samo te crpi!" ( ?!?! )
Ili zajedničko spavanje...da, mi još uvijek spavamo zajedno...ima 3,5 godine i mazimo se i navečer i ujutro, a ponekad i u toku noći kad se Princeza protegne i malom rukicom popipa moju stranu da se uvjeri da je mama tu, pokraj nje...uzmem tu njenu rukicu, poljubim ju, a ona me, onako snena, zagrli...
O nošenju da i ne pričam...Ruke su mi gotovo do poda, k`o majmunu :).
Ali ja Princezu obožavam nositi. Od kad se rodila je na rukama.
I da, i dan-danas ju nosim.
"Mama, bole me noge. Mama, dosadno mi je hodati. Mama, umorna sam." itd., itd. I ja ni 5 ni 6, nego NOSIM!
Kad se dogovaramo hoćemo li ići na more ili nećemo jer se Princeza prošle godine nečega prestrašila pa ju ne želimo forsati i traumatizirati nametanjem sile i "moranja".
Ljudi moji, to je LJUBAV!
To je ŽIVOT!
To je MAJKA!
Ja sam izabrala takvo majčinstvo.
Ja sam izabrala dati se 100%.
Zašto?
Zato jer što joj više dajem, to više dobivam natrag.
Ne nužno od Princeze same, ne mora ona vratiti ono što dobije jer ljubav majke nije uvjetovana, nego Ljubav sama po sebi - što se više daje, to se više umnaža.
Pa to ste pročitali već tisuću puta, zar ne?
Zato što je takva vrsta majčinstva meni jedina prihvatljiva.
Davati se svom djetetu.
Što tu ima čudno?
Zar ne bi sve majke tako trebale, bile zaposlene ili ne?
Zar nije naljepše kad iscrpljen padaš s nogu, a malene te ručice zagrle i ono tvoje najdraže biće te sočno poljubi i kaže:
"Mama ja te volim!"?
Zato što se odnosim prema 3,5 godišnjem djetetu kao prema osobi čije mišljenje mi jest važno i koje uvažavam.
Zato jer poštujem vlastito dijete.
Zato jer nisam balavica kojoj se dijete "zalomilo" niti rasplodna kobila kojoj je jedina opcija rađati, ali ne poznavati svoj pomladak.
Zato jer ja kroz svoje dijete rastem i veselim se, igram se i učim.
Upoznajem svijet kroz njene oči.
Upoznajem različite opcije akcija i reakcija.
Upoznajem život i gradim sebe.
U ogledalu života prošlost i sadašnjost stapaju se, međusobno nadograđuju, popravljaju mostove ka jednoj budućnosti u kojoj ja ostajem majka, a Princeza dijete - uvijek i zauvijek.
Pis tu ol!
Nema komentara:
Objavi komentar