Otploviti ću s tobom...
...jednom...
ostaviti trag za sobom
posut pepelom,
sivkasta prašina
usred sumraka
svih života
krpenih lutaka,
usred teatra
marioneta
preživjet' će jedino
ljudska sujeta...

Odjedrit' ću s tobom
oceanima noći,
na oblaku snova
i oprosta moći,
zanesena tvojim likom,
privučena sjajem,
opijena, zaluđena,
cijelu sebe dajem,
ostavljam za sobom
sve varljive sudbe
u predstavi života
na bis izvedbe...

Otprhnut' ću tebi
kao ljubavniku starom,
pohrlit' ti u zagrljaj,
al' ne više kradom,
prosut' ću se tamom
tragom meteora,
sljubiti se s noći,
bit' ću tvoja zora,
pogledom te više
milovati neću,
zaodjenuta tobom
dotakoh svoju sreću...

Otići ću k tebi...
...kada zov isuviše
očit postane
da se slovima ispiše,
prstima drhtavim
od čežnje vrele,
ruke koje papir
više držati ne žele,
pružene ka tebi
i sve više, više,
iza nas ostaju sjenke
tiše...najtiše...

Došla sam ti,
druže mili,
gluho doba noći
nas smo dvoje prigrlili,
s tobom brodim
među zvijezdama,
s tobom plovim
nebeskim valima,
oduvijek te sanjah
s kamenih dubina,
oduvijek sam bila
Mjesečeva -
konkubina...