HLADNO JE...

Hladno je...
U sumraku sjenke
goleme postaju,
mrazom odjevene
k'o zvijezde blistaju,
tišinom dok hodam
pogled mi love,
tajanstvene siluete
studeni plove...

Hladno je...
U očima ljudi
ne nalazim žara,
ugasle misli
nadanja prastara,
na groblju snova
injem prekrivena
požutjela čežnja
odbjeglih sjena...

Hladno je...
U zagrljaju varljivom
dojučerašnjeg brata
gonjenog vlastitim
mustanzima inata,
sajam taštine
u naručju sjaja,
uspomena sjena
na rubu kraja...

Hladno je...
U stisku ruke
prijatelja sada
vlažna nervoza
izdaje vlada,
vrijeme k'o rijeka
sumanuto teče,
povjerenje sjenki
mahom isječe...

Hladno je...
Ulicom života
ugasle su lampe,
ljubavi što dale su se
u besmislene trampe,
prodani obrazi
dužinom autoputa,
beskraj đonova
snobizmom pluta...

Hladno je...
Koraci sami
hitaju dalje,
ka sjenkama snova,
u blistave ralje,
nadam se nekoj
utješnoj laži
"i drugi obraz"
tu više ne važi...