POGLEDAJ

Pogledaj oko sebe,

možda me pronađeš

u svitanju ranom,

sunce dok očekuješ

uzdignutih ruku,

možda me u zraci

ugledaš nestvarnu,

poput oaze -

imaginarnu,

možda te pomiluje

ruka moja

u toplini zore,

kao svoga heroja...

Pogledaj...

...možda me začuješ

 u treperenju lišća

dok savjest ispituješ,

prebireš tipke poteza svojih,

lažima zadojen,

u gomilanju maski

naprosto - 
izgubljen,

možda u pjeni

burovitih vala

zapljuskujem žale

s kojih sam ti vjerovala,

možda te iglice

studenih kiša

podsjete na riječ

koja postade i od najtiše

- tiša...

Pogledaj oko sebe,

možda me osjetiš

u mirisu bora -

ako me pamtiš?

Možda me oćutiš

u galeba kriku

dok prelijeće more

koje šumi moju

- sliku...

Možda me sretneš

u oku neznanke,

bljesak spoznaje -

moje blizanke!

Nije to java!

Savjest tvoja

dušo, vrišti,

moj je lik taj

što te tišti...

Pogledaj,

tu i tamo

i u sebe,

možda me samo

u nutrini pronađeš,

sklupčanu i tihu,

skutrenu u sjeni, 

odbjeglu strahu,

sakrivenu magli,

učahurenu u želji

tvojoj,

poput spomenika ljubavi

- nekoj...