subota, 3. studenoga 2018.

Nisam ovo ja...
Samo je prazna ljuštura
ispunila prostor 
između stabla i jezera,
pogleda uprta
u nebeske visine,
sanjajuć` kako s pticama
osvaja daljine
svijeta i noći,
potrošenih dana
na vrtuljcima strasti,
prevelikih davanja
bez imalo časti,
izbrazdanih sjećanja
na izgažene ceste
lišćem sakrivene
prostačke geste...
Nisam ovo ja...
Nečije je tuđe lice
okrenuto prema nebu
upijajuć nemilice
kapi kiše
nepostojeće,
k`o da za njih preklinje,
iščekuje ih odmalena,
da se vrate 
s puta svoga - besmislena,
da isperu svaku boru,
masku okamenjenu
razbijenu amforu
na dnu jezera
ukopanu...
Ne, nisam ovo ja...
Neka druga varka
sred napuštena 
stoji parka,
uzalud se k`o da nada
da će stići,
evo - sada,
ono što oduvijek 
ona sanja,
luckasta i bezumna,
istrošena tlapnja...
...kao ljubav...
U pauzi između 
sna i jave
bljesak aparata
piše likove bljedunjave...
...koji nisu - ja...
Nisam ovo ja...
U središtu svijeta,
između vode i praha
stoji druga kreatura
vlastitoga kraha,
pola sjene joj u mulju,
drugih pola
u bescjenja dragulju
školjke neke
na dnu mora izgubljene,
u planinu čežnji
žive zakopane,
prahom zaborava
u vjetar utisnute
pa svim svijetom
razasute...
...sve u treptaj...
Nisam ovo ja...
Nečiji se tuđi osmijeh
nazire na bijelom listu,
natjera da svira
starog violončelistu,
svaki trud zamre
kad osjeti gnušanja dodir
i u začetku stane,
pretvori se u prijezir,
odbija hvalu,
negira čast,
zatire ponos,
pogazi vlast...
...na usnama umre...
Ne...to nikako nisam ja...
U sutonu dana
k`o i u cik zore
ove su boje
nečije tuđe móre,
nikako moje!
U paleti duge
nema me više,
samo siva svoju
boju piše,
nikako moju!
U sjenkama tamnim
po asfaltu
iscrtanim,
nečija je tuđa
prolivena boja,
nikako crna,
ona je moja!
Nisam to ja
što sred oluje stojim
i smrznutim bojama
svoje dane bojim.
Nisam to ja
što sred ničega plešem
i uštogljenim slovima
kurtoazno pišem.
Nisam to ja
što sred svijeta vičem,
psovkama pucketam
k`o razjarenim bičem.
Od mene ništa
u tom liku nema,
svaka sličnost 
prijevara je golema...










Nema komentara:

Objavi komentar

Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine ...