Dobrodošla si mi,
ljubovco draga,
u zagrljaj želje
koju si ispunila
sobom samom,
nadahnula...
Ćutim te u kapima,
muklo udaraju
o staklo prozora
mojih sanja,
u krhotine odnose
negdanja shvaćanja,
poput onog
da te nikad nisam 
ni upoznati htjela,
sad stopljena u paleti
boja tvojih i
gracioznoj pirueti...
Dočekala jesam 
vjetrova tvojih miris,
ogrnu me njime
kao plaštem sjete,
pronesu ringišpilom pogrešaka,
kao dijete...
Osjetim ti ruke
požutjele od godina žudnji,
ostarjele, vješte
i smione u iskustvu boli,
prodiru kroz tkivo,
čestice žene koja voli...
Naborala si usne moje
u osmijeh poput krep papira,
u bojama mojim
ostarjela ja sam sama,
niti duha,
niti šarma,
međ` obrvama brazde neke,
reljef spomenara,
poeme zastarjele,
kroz prste mi prođe zar,
još u oku samo
ne ugasnut` žar...
Dobrodošla k meni,
utjeho svih noći,
okusom me svojim
ljubi preko svijeta,
zagrli me sobom,
mnome rasprostrijeta,
zavazda nek` tvoje kiše
umivaju lice ovo,
vjetar nek` poravna
brazgotine spomenara,
uvuci me u krilo meko
k`o vrhunci - planinara...
Neka tebe u moj dan,
a i noć te rado ćuti,
dok te dišem,
dok te slušam,
dok na platnu tvome
sreću kušam,
dok ti ruke dižem
zaneseno,
zagrljena kišom, vjetrom,
lišćem opijeno...