Moja je princeza jučer ponovo s glavom skoro strgala stol(?!)

Ima tu svoju malu, lijepu glavicu i kada pada, pada drito na nju.
Rijetko kada ima zguljena koljena i laktove; ona kao letva - kad tresne nema sagibanja i pomaganja rukama - na glavu - skok!

Tako je unatrag 2 mjeseca, baš na svoj 3.ročkas, jurila dnevnim boravkom, zaletila se prema vreći za sjedenje kao atleta - fulala vreću i zabila se obrazom na stol...
Bilo je to grozna fleka duž cijelog obraza koja je mijenjala sve dugine boje i trajala je dugo, gotovo mjesec i pol dana dok nije prošla.
Moj  zakoniti je tada, u naletu panike, gotovo otkazao rođendan, izbacio i stol i vreću na dvorište, otjerao djecu-goste dome...ali, nije učinio ništa od navedenog.
Smirila sam ga svojom vrlom taktičnošću koju posjedujem samo i isključivo u takvim situacijama.
Inače je obratno kako već i napisah, ali on se pretvara u grozomornu zvijer kada je riječ o Princezi. 
I onda, kad se i ja prestrašim kao neki mali mrav, upali mi se neki kliker u mehanizmu i shvatim na što bi to sličilo da se oboje prepustimo panici i histeriji, a 3-godišnjakinja nam se ozlijedila?!?!
Daj zamislite: 
- majka ( JA ) smrznuta od straha, kune stol, trčanje, vreću za sjedenje, kosa mi se nakostriješila na glavi, oči izbuljene...
- otac ( ON ) - copy - paste: gore navedeno
+ vrišteća 3-godišnjakinja
Tvajlajt zon...

I tako...ja upalim taj svoj kliker, prebacim na hlađenje i smirujem dijete...smirujem njega...gladim njenu glavicu...tučem "zločesti" stol i špotam "neposlušnu, vrckavu" vreću za sjedenje. Istovremeno močim ručnik kako bih joj stavila obloge, brišem joj suze, zaustavljam djecu na odlasku govoreći da je sve ok, neka si popiju  sok i pojedu smokiće, zakonitom ispod glasa naređujem da se ugasi, posvađamo se, ofkors, što rezultira njegovim demonstrtivnim odlaskom iz stana na donji kat i pušenjem pol kutije cigareta, sve u svrhu smirenja živčeka.

Ufff...i sve je u redu...nakon eksplozije ostane nam čist prostor za nastavak partija...
Naravno, Princezi nijegotovo ništa...nakon 5 min. ona bi skakala, divljala, vješala se po lusterima...samo ima fleku na obrazu...
Bilo pa prošlo.

Jučer sličan scenarij: ja u kupaoni, obavljam svoju dnevnu higijenu, otac i kćer gledaju crtiće i na TV-u i na laptopu. 
Laptop stoji na "zločestom" stolu. 
Otac i kćer leže na krevetu.
U jednom trenutku čujem "TUP" i plač.
Mokra od tuširanja odjurim u boravak da vidim kaj se dogodilo...i da, princeza je OPET lupila glavom o stol?!
Željela je prebaciti crtić na laptopu, saplela se o poplun i bubnula čelom o stol!!!
Mislim stvarnooooo...

Naravno, obloge joj ja stavljam, mažem svinjsku mast po čelendri dok moj zakoniti ovaj put ne baca stol van, nego baca laptop!!!
Laptop je kriv kaj se Princeza lupila?!

Ja mu velim: "Zlato moje, ne možeš eliminirati stvari iz našeg okruženja zato da se curka ne bi ozljedila. Bolje bi bilo da ju naučiš da PAZI i da ne brza!"

Nije se jako lupila, glavi nije ništa, stol nije ni napukao...
Ta mala, lijepa glavica kao da je meta za kvrge, fleke, udarce...

Ako za nekoliko godina ne budem imala niti komad namještaja u stanu i ako mi zidovi budu obljepljenji spužvom, znajte da sam vjerovatno rodila još koju Princezu...