Tko si ti?
Dok ti oči gledam,
svježe,
bistre,
poput bisera u školjci,
cakle,
sjaje,
vidim li u tebi
što ja snivah
il` si ti
biser taj,
ipak?
Dok ti usne ljubim,
meke,
sočne,
tople,
poput plime
obavijaš me,
strašću nosiš,
osjećam li u njima
što ja željeh
il` se u njima
kriješ ti,
ipak?
Dok ti miris pijem
kao vino
slatko,
opojno,
ludo,
nestajem u njemu
pa i ne znam,
pijem li ja njega
il` ono mene,
jesi li i ti
k`o i piće,
na moment me skriješ
pa me trijeznu
izložiš,
il` si ti miris taj,
ipak?
Tko si ti?  
Dok me ruke tvoje
grle,
maze,
prstima mi kosu mrsiš,
iz stiska tvoga
pobjeć` ne mogu...
...sve i da poželim...
Al` ne želim!
I kad zarobiš 
tijelo moje,
je li ono tvoje
il` si sjena prošla,
meni dana
da želju ostvarim
makar lažno,
il` si ti,
ipak?
Dok ispreplićeš
bedra svoja,
čvrsta,
snažna,
strasti puna
s mojima,
ona tvoje ime zovu,
al` ja ne znam
je li ime tvoje
doista tko ti jesi,
ipak?
Tko si?
Jesi li prošlost svoja
il` budućnost moja,
jel` te tama oblikuje
il` te svjetlost kupa,
jesi l` od zore
ili si od sumraka,
ipak?
Tko si?
Moja želja
i moj strah,
moja nada
i moj bijeg,
moje jučer,
moje sutra...
...moje sve...