I danas žalim.
Jer sam trebala slušati mamu.
Jer sam slušala svoj hir, svoju želju da budem faca u društvu, jer sam brkala ljubav i seks, jer sam trošila sebe na površne muškarce, površne odnose i površne "ljubavi" ako takve uopće i postoje. A ne postoje. U nedostatku boljeg izraza ja rabim taj termin - "površna ljubav". Žalim zbog svih poljubaca koje sam dijelila sa strancima. Ne strancima u pravom smislu te riječi, naravno da sam poznavala sve te dečke. Ali oni bijahu stranci mojoj duši. Znala sam im i ime i prezime. Znala sam njihov smijeh i njihov horoskopski znak. Njihov miris i njihovo omiljeno jelo. Ali nisam poznavala njihovu nutrinu. Žalim, iskreno, za svakim dodirom koji sam im pružila. Zagrljaj samo. Grlila sam tijelo, ali ne i dušu. Ljubila usne, ali ne i srce. Tijelo o tijelo se odbijalo, koliko god mi spojeni bili.
Jer se duše nisu prepoznavale.
Žalim zbog svake "brijačine", danas bi to nazvali - PSP - "prijatelji s povlasticama". Žalim zbog svakog "izleta", a nije ih bilo mnogo. Barem ne za današnja mjerila. Tada sam slovila kao "slobodna". Današnje bi me curice zvale "konzervom".
Jer danas, djevojčice prvu menstruaciju dobivaju s 10 godina. PSP-a imaju već od 12-e. Nevinost gube s 13, i to one koje se "čuvaju". Svaki vikend drugi dečko. Vrtnja u krug kao u lunaparku. Hvale se brojem PSP-a i svi na fejsu, twitteru, snap-u znaju tko je s kime i koliko puta spavao.
Ne znaju danas djeca da "spavati" ne znači "voditi ljubav". Nisam ni ja to tada znala. Trošili smo tijela, ne osjećavši nikakve ushite. Sumnjam da danas dijete od 13 godine doživi orgazam s prijateljem s povlasticama. Sumnjam da uopće ijedna djevojčica vjeruje da je orgazam stvaran pojam. Možda misle da su to "bapske priče". Jer kako je uopće moguće da dijete od 13 godina osjeti ugodu, uopuštenost, slobodu sa slučajnim partnerom koji ne poznaje niti jedan pedalj njenog malog, na pola razvijenog tijela???
Promiče se seksualna sloboda i promovira seksualnost na svakom koraku. Naga tjelesa, isprepletena u klupko u kojemu se ne zna ni tko pije ni tko plaća. Cice i guzice. Sloboda izražaja vlastitih potreba. Zadovoljenje. Potrošnja.
Trošiti tijelo kao da je krpa. Pobrišeš pod, ižmičeš krpu pa ponovno upotrijebiš.
Ali nije poanta u tome...Jer, ja, da mogu vratiti vrijeme, a ne mogu, izbrisala bih sve, apsolutno sve te "krpe" od kojih sam ostala prazna, napola obrisana i uprljana. Naravno, tada se nisam osjećala uprljanom, ali danas, nakon shvaćanja što to "voditi ljubav" jest, iskreno žalim zbog svakog uzalud danog poljupca. Seks nije fizička potreba. Seks nije tijelo na tijelu. Seks nije potrošiti sebe i partnera.
Seks je nešto puno više. Skladno zibanje tijela koje spaja duša s dušom. To je vrhunac davanja i primanja.
Kako da ja danas, svojoj 17-godišnjoj sestri objasnim tu kompaktnost u koju ni sama nisam vjerovala u tim godinama? Kako da objasnim da "napaliti se" ne znači nužno i zadovoljenje, odnosno gašenje te vatre koja gori u tebi? Kako da objasnim, a da ne ispadnem zatucana, da zaista i stvarno se isplati čekati osobu pred kojom bez srama može biti naga - i tijelom i umom i duhom - osobu koja će ju gledati kao boginju i obožavati njen ushit i brinuti o njenim potrebama?
Kako da objasnim da tijelo nije krpa za pod da ga njome otire svaki PSP-?
Zašto se u školama promiče stav o tjelesnosti, a zatire veličanje i čuvanje duše? Pa tijelo je odijelo duše. Ako trošiš tijelo, uzalud ga "potepaš", duša će ti ostati pokrivena nekom zakrpama prekrivenom "vjenčanicom" čija bjelina se ni ne nazire ispod prljavštine.
Voditi ljubav je jedna od najljepših stvari na ovome svijetu. Ali za voditi ljubav potreban je sklad - 2 ljudi i 2 duše. Pogled. Dodir. Osmijeh.
Sloboda.
Ne, cure drage, niste krave koje čekaju da se svaki napaljeni bik popne na vas i da kasnije u štali svojim frendovima priča o tome kako je dugo trajao taj fenomenalan seks od 2,5 minute. Ne zna gdje je svršio. ne zna ni kondom staviti. Ma šta staviti, sram ga je uopće kupovati kondome, svaka takva akcija popraćena je cerekanjem nezrelih balavaca. Ali nije bed, njegovi imaju love pa će platiti AB. Niste ni rasplodne kobile koje svaki konj može zajahati. Niste dužne dati sebe svakom PSP-u koji vam plati Red bull - votku. Nećete izgubiti ako kažete "ne". Nećete biti manje omiljene u društvu ni manje pametne od svih ostalih frendica koje se "praše"okolo kao nimfomanke.
Znate li što znači riječ "nimfomanka"?
"Frigidna"?
"Kontracepcija"?
Znam koliko staromodno zvučim kada kažem da treba čekati. Pa makar i 30-u. Ja bih voljela da sam čekala. Ma i prvi poljubac, koji sam dala rano, žalim što sam ga dala. A kamoli nešto više. Jer, fizička zrelost ne znači i duhovnu zrelost. Zaljubljenost ne znači - ljubav. Onoga trena kada se pred partnerom možeš skinuti do gola, pod upaljenim svjetlima i smiješiti se dok on pogledom prelazi preko tvoga tijela - to je vođenje ljubavi.
Kada ne skrivaš sramežljivo pogled pred njegovim tijelom - to je vođenje ljubavi.
Kada se ne skrivate po wc-ima kafića u kojima trešte cajke da bi na brzinu on svršio, a ti samo razmazala šminku.
Kada te dotakne vršcima prstiju po dlanu, a ti zatreperiš.
Kada od tona njegova glasa u tvojim ušima zvoni tisuću zvončića.
Kada se spojite, a ti osjetiš kao da si primila u sebe davno izgubljeni svoj dio.
Kao da je komadić puzzle sjeo na svoje mjesto.
Jing - jang.
Da, zvučim kao romantična zanesena stara baba. Kao da zaista vjerujem u ove "gluposti".
Ali one su zapravo istinite.
I meni su trebale godine da dođem do toga. A kada sam konačno došla, žalim zbog svih odmahivanja rukom na mamine priče koje mi je pričala. Žalim zbog promoviranja seksualnih revolucija. Hedonističkih zadovoljavanja vlastitih potreba koje nikada, ali nikada nisu bile u potpunosti zadovoljene. Žalim zbog slobodoumnih svjetonazora u koje sam ŽELJELA vjerovati jer sam mislila da nisam vrijedna prave i duboke ljubavi i povezanosti s drugim bićem.
Samopoštovanje - 0 bodova.
Samopouzdanje - 0 bodova.
Ljubav prema sebi - 0 bodova.
Nikada nisam vjerovala u te mamine "trlababalan" gluposti jer sam mislila da NISAM VRIJEDNA.
A jesam.
Svi smo.
I vi cure moje, a i vi, dragi dečki.
Kad - tad.
S 13 sigurno nećete spoznati ništa drugo osim pražnjenja, i to većinom samo dečki. A to nije pa čak ni sex, a kamoli vođenje ljubavi.
Sve je u osjećaju pripadanja. Kada svoje grudi, svoje usne, svoje ušne resice daješ na raspolaganje partneru i ne želiš da ti budu vraćene. Jer, zaista i pripadaju njemu. Jer ste - jedno.
Ne možete biti ni jedno, a ni dvoje na parkingu ispred nekog noćnog kluba, u tatinom autu dok frendovi ispred šofer šajbe "navijaju" i cerekaju se ni ne znajući tko kome što stavlja. Nema tu ničega.
Ni gušta, ni slobode, ni zadovoljstva.
Iz pera jedne žene koja je svoje usne previše puta "potepla", čuvajte svoje tijelo. Ono oblači vašu dušu. Srce.
Ako ga previše puta poderete, smrznut će vam se nutrina.
I kada naiđe prava ljubav - nećete imati što dati.
Čuvajte se.
