Što bi od mene bilo, Oče, da me "imenom nisi zazvao, da nisam Tvoja" ( Iz 43, 1 ) u stepama samoljublja, savanama ponosa, svjetovnih izazova, častohleplja, slave?
Što bi od mene bilo, Ljubavi, da me Ti nisi zagrljajem svojim umirio, uspokojio kovitlace koji razdirahu moju svijest, moju savjest, moju dušu? Da nisi ublažio valove bijesa koji su me preplavljivali, krivnju i samosažaljenje kojima sam se često prepuštala da me nasuču na obalu poput plime i ostave u lokvi grižnje savjesti?
Da mi nisi oči srca otvorio da vidim samo ono što je važno - Tebe?
Gdje bih ja sada bila da me Ti nisi doveo k Sebi?
Negdje, da, možda na vrhu svijeta, a možda i na dnu...Možda u morima šampanjca, a možda i u blatu...Možda u zlatnim kadama, a možda i u bljuzgi nasred ceste...
Nije li to zapravo sve isto, bez Tebe?
I zlato, i srebro, i sjaj...i blato, i bljuzga, i kal...
Možda sam mogla biti svačija, ne štedjeti svoje tijelo, možda sam mogla biti ničija, škrto čuvajući sebe od života, možda sam mogla i ne biti...
Ti znaš, Bože, zašto si baš mene izabrao.
Ja ne znam, zaista, "moji su dani kao sijeno, cvatem ko cvijetak na njivi; jedva me dotakne vjetar, i već me nema, ne pamti me više ni mjesto moje" ( Ps 103 ).
Osjećam Te u sebi, Ti si dio mene, kao što sam ja dio Tebe. I kad god osjetim da se udaljujem bivam vraćena natrag suzama kajanja i snagom Tvojeg oprosta. Ja ne mogu bez Tebe.
Ja ne znam bez Tebe.
Ja nisam bez Tebe.
Ponekad razmišljam o svim ljudima koji Te ne poznaju, koji negiraju Tvoje postojanje, koji Te ne čuju, koji Te nevide, u sebi. Bude mi žao jer ja svoju puninu nikada ne bih mijenjala za "tu" prazninu. Reći će neki da nisu prazni. Nije ni noć svjesna svoje crnine, zar ne?
Što bi od mene bilo, Oče moj, da me Tvoja ruka ne usmjerava pravcem kojim želiš da idem? Da moram sama odlučivati o svemu i nemati se ni na koga osloniti? Nemati tebe za jedini oslonac koji mi je potreban?
Ja pitam, Ti odgovoriš.
Vrlo je, zapravo, jednostavno.
Samo ljudi kompliciraju.
"Samo se srcem dobro vidi i dobro čuje".
A ja se uzdam u Tvoje srce. I predajem Ti svoje. Pa tako ta dva srca, moje u Tvome, komuniciraju. Spojeni nevidljivom niti, ali jačom od svake spone, naša su srca jedno. Ja sam svoje poklonila Tebi. Pa Ti radi samnom po Svojoj volji.
Što bi od mene bilo, Ljubljeni, da su moje uši ostale gluhe na Tvoj poziv, da sam sebi rekla da umišljam i da je svijet važniji od Tebe? Da su blaga svijeta u stanju zadovoljiti moju glad za ljubavlju, da mi svijet može dati mir? Gdje bih ja sada bila, Oče?
Čula sam Te, čula, možda nisam odmah pošla, možda sam Ti htjela dokazati da si u krivu. Da, znam, suludo je to, ali kad si mlad, misliš da si najpametniji. Da se i Ti, Bože, možeš preračunati. Ali, evo, svaka Ti je bila na mjestu. Ja sam naučila na teži način, ali opet, ništa me dotaklo zapravo i nije:
"...preko vode sam prelazila, bio si samnom;
i preko rijeke, nije me preplavila.
Prolazila sam kroz vatru, nisam izgorjela,
plamen me opalio nije..."
( Iz 43, 2 )
Zašto?
"Jer dragocjena sam u Tvojim očima, vrijedna sam i Ti me ljubiš" ( Iz 43, 4 )
Nikada Bože iz Tvog srca ne mogu izići. Nikada se od Tebe odijeliti. Kad sam daleko, ne postojim. Venem, sahnem, umirem. Ti si moj Izvor.
Moja voda.
Moj zdenac.
Moj život.
Ja sam bez Tebe samo prazno tijelo, prah, pepeo.
Nikada bez Tebe, nikada od Tebe...srce sam Ti predala i dušu svoju...
"Ne zbog toga tko sam ja,
već zbog toga što si Ti učinio,
ne zbog mojih djela,
već zbog toga tko si Ti..."
( "Who am I" - Casting crows )
Nema komentara:
Objavi komentar