Probudio sam se
na podu,
ništa novo,
pijan od vlastite čežnje,
odvaljen vlastitim snom,
mamuran od želje
za tobom...
Na podu
te vlažne,
hladne,
smradom ispunjene,
zaključane,
neprobojne,
mračne ćelije...
...moje nutrine...
U lokvi sam svojih
očekivanja,
istekli su iz mene
poput urina,
mokar sam
i sam...
...jesu li to ipak
samo moje
suze?
Ništa novo,
na tom podu,
u toj lokvi,
blatu,
krvi što iz mene
poteče,
ništa nova,
brate,
to sam ja,
onaj stari ja...
Dobro pa sam se probudio...
Što bi bilo da nisam?
Izrezala si me,
sasjeckala,
rasturila,
sažvakala,
ispljunula...
Na pod,
natrag u moju ćeliju...
Budan sam,
dušo,
grcam u kiselini
koju mi jednjak
neće da guta,
vraćaš mi se,
ne mogu te izbaciti
ni iz sebe,
ni iz te tamne,
hladne,
vlažne
ćelije...
Smrvila si me,
jedina,
pregazila,
izbatinala,
šutnula,
poput istrošene maramice,
u košaru
za otpatke...
Otpadnik sam,
tvoj otpadak,
tvoj škart,
tvoje smeće,
tvoje đubre,
ah dušo,
samo tvoje...
Krvlju svojom
ime ti pišem
po zidovima pljesnivim,
po podu vlažnom,
sluzavom,
ime tvoje vičem
jer napisano
ne mogu da vidim,
mrak je,
jedina,
gust,
smrdljiv,
truo
mrak...
Oko mene,
po meni,
u meni,
noć je...
Ti si,
jedina,
odnijela dan...
Odnijela ključ,
odnijela sjaj,
odnijela put...
Probudio sam se,
ne,
nisam iznenađen,
nisam zaista,
mila,
rekoh:
"Hej! Here we go again!",
stara moja izbo,
drugo stara tužna,
poznam svaki pedalj tebe,
miris ti,
vlagu,
ključanice sjenu...
Možda čak
ljubavlju te grlim,
oh ti samico moja,
nema straha
stara moja,
siguran sam,
gost stalan,
tako znan...
Suze brišem,
neće stati,
krvi nemam,
ona teče,
tijelo moje
samo krpa,
prsti,
pleća,
leđa,
ništa...
Glasom šapćem,
viku neću,
ja sam doma,
tu,
u smeću,
jada svoga,
očaj,
žal,
samo čujem
izbe pjev:
"Znanče dragi,
rekla sam ti,
moj si,
a ja tvoja,
nema naprijed,
natrag pusti,
što je bilo,
više nije,
što će biti
ipak neće..."
Probudio sam se,
sam,
bez tebe,
dušo moja,
ranjen,
blatan,
smrdljiv,
mokar,
i bez tijela,
i bez uma,
i bez duše
koju ti
od mene uze...
...i bez tebe...
Sam...
Kao uvijek...
Ali ipak,
probudio sam se...
Kada sam tužna, pišem...Kada sam sretna, pišem...Kada me ironija prožme, pišem....Kada sam pametna, pišem...Kada nisam, opet pišem...Pisanje, to sam ja...U svim oblicima i svakom pogledu...Dišem kroz riječi, osjećam...Živim... SVE PJESME I TEKSTOVI OVDJE NAPISANI ISKLJUČIVO SU MOJE AUTORSKO VLASNIŠTVO.
nedjelja, 14. svibnja 2017.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine ...

-
Tamo gdje sam završila često su me pitali zašto sam se uopće odlučila na takav radikalan korak? I, kako? Obično sam pogledala znatiželjnik...
-
Sanjavši o majčinstvu i bračnom partnerstvu oduvijek sam u glavi imala sliku predivnog, uvažavajućeg odnosa među članovima te zajednice, dje...
-
Ništa više nemam da ti dam, sve uzela si, odnijela, ostavila za sobom grozomoran san, dane ispunjene boli, noći koja vječno moli......
Nema komentara:
Objavi komentar