nedjelja, 14. svibnja 2017.

Back into the cage

Probudio sam se
na podu,
ništa novo,
pijan od vlastite čežnje,
odvaljen vlastitim snom,
mamuran od želje
za tobom...
Na podu
te vlažne,
hladne,
smradom ispunjene,
zaključane,
neprobojne,
mračne ćelije...
...moje nutrine...
U lokvi sam svojih 
očekivanja,
istekli su iz mene
poput urina,
mokar sam 
i sam...
...jesu li to ipak 
samo moje 
suze?
Ništa novo,
na tom podu,
u toj lokvi,
blatu,
krvi što iz mene
poteče,
ništa nova,
brate,
to sam ja,
onaj stari ja...
Dobro pa sam se probudio...
Što bi bilo da nisam?
Izrezala si me,
sasjeckala,
rasturila,
sažvakala,
ispljunula...
Na pod,
natrag u moju ćeliju...
Budan sam,
dušo,
grcam u kiselini
koju mi jednjak 
neće da guta,
vraćaš mi se,
ne mogu te izbaciti 
ni iz sebe,
ni iz te tamne,
hladne,
vlažne
ćelije...
Smrvila si me,
jedina,
pregazila,
izbatinala,
šutnula,
poput istrošene maramice,
u košaru
za otpatke...
Otpadnik sam,
tvoj otpadak,
tvoj škart,
tvoje smeće,
tvoje đubre,
ah dušo,
samo tvoje...
Krvlju svojom
ime ti pišem
po zidovima pljesnivim,
po podu vlažnom,
sluzavom,
ime tvoje vičem
jer napisano 
ne mogu da vidim,
mrak je,
jedina,
gust,
smrdljiv,
truo
mrak...
Oko mene,
po meni,
u meni,
noć je...
Ti si,
jedina,
odnijela dan...
Odnijela ključ,
odnijela sjaj,
odnijela put...
Probudio sam se,
ne,
nisam iznenađen,
nisam zaista,
mila,
rekoh:
"Hej! Here we go again!",
stara moja izbo,
drugo stara tužna,
poznam svaki pedalj tebe,
miris ti,
vlagu,
ključanice sjenu...
Možda čak 
ljubavlju te grlim,
oh ti samico moja,
nema straha
stara moja,
siguran sam,
gost stalan,
tako znan... 
Suze brišem,
neće stati,
krvi nemam,
ona teče,
tijelo moje
samo krpa,
prsti,
pleća,
leđa,
ništa...
Glasom šapćem, 
viku neću,
ja sam doma,
tu,
u smeću,
jada svoga,
očaj,
žal,
samo čujem
izbe pjev:
"Znanče dragi,
rekla sam ti,
moj si,
a ja tvoja,
nema naprijed,
natrag pusti,
što je bilo,
više nije,
što će biti
ipak neće..."
Probudio sam se,
sam,
bez tebe,
dušo moja,
ranjen,
blatan,
smrdljiv,
mokar,
i bez tijela,
i bez uma,
i bez duše
koju ti 
od mene uze...
...i bez tebe...
Sam...
Kao uvijek...
Ali ipak,
probudio sam se... 
 

Nema komentara:

Objavi komentar

Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine ...