Postoje ta jutra
tamnija i od noći
mrkle,
postoje i ti dani
mračniji od rova
kletve,
ima tih sunca
crnjih i od
koščeve žetve...
Postoje te zore
jadnije od puste
bijede,
ama postoje i dani
u kojima te očaj
do grotla užasa
dovede,
a tek noć
koja bojom svojom
samu strepnju
kao paučinu
vješto - isprede...
Postoje ta svitanja
naših dana
u kojima ne sviće ništa
osim otvorenih rana,
postoje podneva,
zvizdan obijesnih
rugalica - kikseva,
sutoni nadanja
zdrobljenih u prah -
samo sjećanja...
Desilo se jutro,
podmuklo i
opako,
u danu više ništa
nije boja -
ionako,
noći moja,
drugo vjerna,
povedi žiće moje
u bezdan
uspomena...