U meni mnoštvo
sjena prebiva,
u mojoj duši
živi i sniva
svakoliko raslinje,
ponekad cvijeće,
a katkada trnje,
miomiris ciklama,
zumbula potom,
a onda smrad
Titan Aruma...
U meni,
dušo,
svakakve zvijeri,
od umilne pande,
koale i srne,
do opake hijene
što cerek svoj
sred kanjona iznjedri,
odjekuje stijenom,
šum divlje rijeke
i vjetar kroz grane -
zasjeni...
U meni svega,
anđela,
demona,
vrtlog ponosa smjela,
a potom
samo prašina
davno izgubljenog
leksikona...
U meni dušo,
čitava abeceda,
raštrkana,
razbacana,
bez ikakva reda,
nema ni broja,
ni slike,
ni uspomene
bez otiska 
krvava znoja... 
U meni,
dušo,
svakakva gužva,
danas sam tvoja,
sutra već - tuđa,
nikada svoja...
U meni raskoš
zlata i srebra,
truloga lišća,
slika prazna
u grijeh ogrezla,
dragulja pregršt,
blistavog sjaja,
u meni,
srećo,
tami nikada
- kraja...