Sanjala sam noćas...
Tvoje lice
uz moj lijevi obraz
priljubljeno,
trepavicama milovao
mi obrvu,
nosom dodirivao
sljepoočicu,
dahom svojim
mazio mi kut usana,
bradom me
škakljao,
a znao nisi da
sam budna...
Bijah budna
da upamtim svaki tren,
da utisnem u sjećanje,
da stvorim uspomenu
u albumu pod
tvojim imenom...
Sanjala sam noćas
kako prvi put,
zadnji put,
kraj tebe ležim,
od sklapanja očiju
do buđenja sama,
dok me jednom rukom
u snu grliš,
a bedrom stišćeš
da nikud pobjeći ne mogu,
kao prije...
Noćas nisam bježala,
noćas samo tvojom
sam se zvala,
noćas od sumraka
pa sve do zore,
tvoje ime ja sam
šaputala...
Sanjala sam,
ali budna,
pokraj tijela tvoga
kao rosu
u se život sam
upijala,
smiješila se stropnom ventilatoru,
brojala okretaje
u ritmu tvoga srca,
stiskala ti ruku
da uvjerim sebe
da stvaran si
poput moga sna...
Noćas samo
tvoj sam početak
i tvoj kraj,
prošlosti minule su
kao protutnjali vagoni
prašnjavim tračnicama
naših izbora,
a budućnost nam je
ionako okrenula leđa...
To što noćas
imasmo,
to je časak mog života,
al' uistinu -
sva ljepota
u tom trenu,
ništa jučer,
ništa sutra,
ne mogu ti
ništa dati...
Sanjala sam noćas
ples leptira,
gledala sam tebe,
zamišljala kako se sklanjam
u sjenu tvojih krila,
trepavica,
daha,
samo dok me usna tvoja
dira...
Spavao si...
A ja budna bila...
Možeš li mi
zadnju želju ispuniti?
Da uz tebe zaspem
i dok spavaš da te motrim,
dok se u snu smiješiš
da ti osmijeh usnom
dirnem,
dok se budiš
da ti lice moje
zora bude,
samo jednom?