Džabe sve...
Sve promijenjene vlasti,
dobivene,
oduzete časti,
sve svjedodžbe
pa diplome,
sve parole
"'ko će kome
ako ne svoj svome",
sva ta sranja
fensi šmensi,
ljepote i tijela
natjecanja...
Džabe sve...
Sve ljubavi
"Bogom dane"
kroza noći
razuzdane,
prijateljstva svakakva,
"od kolijevke
pa do groba",
utjeha je
nikakva...
Džabe sve...
Sva mjerila
uspjeha,
vile,
novac,
polugice zlatne,
sve devize,
k'o kad Đajić paru
mlatne,
pile bijesne,
Gucci, Prada,
džabe sve kad
svijetom glupost
vlada...
Džabe vam je
šminka skupa,
trepavice od betona,
grudi,
cice,
usne pune silikona,
svi saloni
koji nokte krase,
prave,
na ramenima vam
šuplje glave,
šuplje vam je
i još nešto,
ispod grudi
malo mjesto...
Džabe sve...
Sve pohvale
i svi kružoci,
sve nagrade
i sve lovorike,
ulizice
ulizica,
sve je to
u vašoj glavi,
strah od blata,
samoće strepnja,
strah od života,
umorstvo sanja...
Džabe i to
što ja pišem,
svako slovo
ni da šapne
ni da vrisne,
zašto pišem
kad je džabe?
Da se dive?
Da mi plješću?
Da me snime?
Da plaketom
zid ukrasim?
Džabe pišem...
Ego to je...