nedjelja, 19. svibnja 2019.

Željela bih
Napisati pjesmu
U kojoj će
Riječi 
Poput Dunava
Ravnicom života
Moga i tvoga
Teći

Željela bih
Da iz moga pera
Iziđe k`o diva
Slavna epopeja
Do kraja svijeta
Da ju se pjeva
Al` šteta - 
To samo sam ja

Željela bih
Sročiti rimu
Toliko snažu
Da strese egom
Bića svakog
Da potjera suzu,
Drhtaj na usni i
Želju za bijegom

Željela bih
Imati moć
Da napišem strofu
Od snijega bjelju
Da njome natopim
Dušu stražara
Budna u zoru
Vojnika želju

Željela bih
Slovima svojim
Obojiti njivu
Makova cvijeće
U rimu svoju
Žitna polja
U stihova boje
I pjesme umijeće

Željela bih
Riječima ovim
Dotaknuti tebe
Samo u času
K`o potezom kista
Zaboravit` sutra
Ne marit` o 
Jučerašnjem užasu

Željela bih...

Slovima svojim
Preplaviti pustinje
Postat` oaza
I melodija
Tvoje tišine
Biti ovdje
Kroz stih il` dva
Al` to samo sam - ja

Željela bih
Sobom ti reći
Da postoji nešto
Više od slova
Jače od povijesti
I slike albuma
Da teče i spaja
Krajeve okrhnutih dijelova

Sebe ti dati
U ovoj poemi
Od obale do obale
Bez mosta i splavi
Samo su riječi
I pokoji zarez
U bujici snova
Koja sadašnjost preplavi

Željela bih
Netko ti biti
Danas i sutra
Tvoja - magija
Dati ti slova
Rečenice cijele
Al` nažalost -
To samo sam ja





Nema komentara:

Objavi komentar

Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine ...