1. "KOJI SE ZA NAS KRVLJU ZNOJIO"
Hematridoza je pojava kada čovjek ( 1 od 10 milijuna ljudi ) pod izrazito visokim stupnjem stresa umjesto znoja luči krv. Počinjem sa znanstvenim objašnjenjem Isusovog krvavog znoja. Zašto? Zato da osvijestim i pokušam približiti čovjeku Isusov strah. Da, Isus se bojao.
Isuse moj, gledam Te kako klečiš u Getsemaniju, zgrbljen u svom nadljudskom strahu. Ti znaš sve što te čeka. Ti znaš i vidiš muku koja Ti predstoji. Toliki smrtni strah osjećaš da kapljice krvi umjesto znoja izbijaju na Tvom čelu i kotrljaju se niz Tvoje Sveto lice. Bojiš se, Ljubljeni, a ja iz prikrajka gledam Tvoj strah. U mrkloj noći, usred Getsemanskog vrta, Tvoje božansko tijelo prekriveno je ljudskim strahom. I govoriš Ocu "ako je volja Njegova neka Te mimoiđe ova čaša". Ipak prihvaćaš vršiti volju Njegovu.
O Isuse moj, ja ni milijunti dio Tvoga straha doživjela nisam pa ipak su mi moji strahovi uvijek poput lanaca i okova koji mi priječe mir slobode. Ja sama rob sam svojih strahova. Daj mi dionicom biti Tvoga straha da me oslobodiš moga.
2. "KOJI JE ZA NAS BIČEVAN BIO"
Rimski su vojnici jedva dočekali na Tvojem tijelu isprobati svoje bičeve. Nisu to obični bičevi s resama, ne, ovi su "obogaćeni" olovnim kuglicama na završetcima resa, kuglicama koje paraju kožu i ogoljuju rane do kosti. Svaki udarac bičem stvara hematome po Tvome tijelu, pa pucanje kože, pa otvaranje rana i nanovo i nanovo curenje krvi dok rane zjape otvorene i bolne pod naletima novih udaraca. Koliko ih ono bijaše? Objavio si Sv. Brigiti da si dobio 5480 udaraca bičem! Koliko boli si mogao i morao podnijeti da bi mene ta Sveta krv oprala i očistila za život? I ja Te bičujem svojom ohološću i taštinom, svojom sebičnošću i svojim egom. Ja Te sama bičujem tvrdoćom moga srca i nepraštanjem.
O Isuse moj, ja klečim i gledam Tebe kako Te bičuju zbog mojih grijeha. Klečim ispod Tvojih rana i molim da me opereš Svojom Svetom Krvlju. Ne uzmi mi za zlo jer ja toliko puta ne znam što činim, nego robujem mojih ishitrenim odlukama i karakteru.
Daj mi dionicom Tvojih rana biti da moje zacijele.
3. "KOJI JE ZA NAS TRNJEM OKRUNJEN BIO"
Trnovu su Ti krunu stavili na izranjeno i već izudarano čelo. Svaki trn koji ti se zabio u tjeme ozljeđuje Tvoju kožu i čini da Sveta krv ponovno teče, preko Tvoga čela i kapaka, da ju otireš ranjenim rukama da mogneš vidjeti pred Sobom. Peče krv, peče znoj, peku suze. Unakazili su Tvoje Sveto lice, Tvoje Sveto tijelo. Sve što na Tebi jest su tragovi i šare krvi i tamno modri hematomi. Gdje si, Isuse, ispod svih tih rana?
Sama ja Te trnjem krunim kada sebeljublje nadvlada milosrđe i dobrohotnost. Svaka moja oholost jedan je trn u Tvojoj kruni. Svaka moja ljutnja i cinizam Tebe krune mojim trnjem.
O Isuse moj, dozvoli mi da trnje s Tvoje krune skinem svojim prstima. Dozvoli mi da Ti operem čelo i da skupim Tvoju krv u svoje dlanove da moje lice umiveno njome bude. Da jednom očišćeno zasja na Tvoju slavu.
4. "KOJI JE ZA NAS TEŠKI KRIŽ NOSIO"
Velik, drven i težak križ... Onako izmučen, pretučen, izranjen i slab bio si prisiljen uzeti Svoj križ i ponijeti ga na vrh Kalvarije, na Golgotu. Taj je križ 3 puta teži od Tebe pa ipak Ti ga nosiš. Koliko mene ima na Tvome križu?
Posrćeš ulicama po kojima stoje ljudi i rugaju se Tebi, Sine Čovječji. Pjuju na Tebe, na Tvoje Svete rane, izruguju se Tebi, smiju Ti se. I kada padneš, nema nitko tko bi Ti ruku pružio da ustaneš. Suosjećanje je za ljude stran pojam. Okrvavljen i ponižen, prezren i odbačen Ti nosiš križ da vršiš volju Očevu.
O Isuse moj, na Tvome križu i moji su grijesi i otežavaju Ti ga nositi. Moje su zablude i moj egoizam sa svake strane, a duž križa moja je naglost. Želja za svjetovnim užicima i odluke donešene bez Boga građa su od koje je načinjen. Molim Te, dozvoli mi dionicom biti Tvoje Kalvarije da težina Tvoga križa ojača moja ramena za moj vlastiti.
5. "KOJI JE ZA NAS RASPET BIO"
Polegnut na križ, probodenih zapešća i nogu, usred podnevne žege, bio Si razapet. Ubijena tijela, izmrcvarena, umoran i žedan. Na samrti. Ni životinje to ne rade jedna drugoj, ono što su Tebi napravili "ljudi". Ljudi koje toliko voliš.
Visiš na križu, oko Tebe nema nikoga, osim majke koja Te gleda. Nema učenika, svi su se razbježali. Sam si, okružen vojnicima koji se kockaju za Tvoje haljine. Od sramote do sramote. I bez odjeće si ostao. Sam, odbačen, napušten.
O Isuse moj, i ja sam Te nebrojeno puta razapela. Moje srce, nestalno srce, hirovito i slabo, svojim nevjerama Te razapelo. Moje otrovne riječi i moj jal i ljutnja; moje osvetoljubivosti i "pravednosti"; moja suđenja i "osude" - razapela su Te i jučer, i danas... O ne daj, Isuse moj, da Te i sutra moja djela, moje misli i moje riječi razapnu. Dozvoli mi dionicom hlada podno Tvoga križa biti da milost vapim i oprost tražim noseći svoj križ ususret Tebi.
"Ljubljeni moj Oče, stvorena sam za Tebe i nemirno je srce moje dok se ne smiri u Tebi." ( Sv. Augustin )
Daj mi s Tobom proći kroz život da Te svojim djelima, mislima i riječima svjedočim i naviještam, vršeći Tvoju volju na slavu Tvoga Presvetog Imena u vjeri da ćemo se jednom gledati oči u oči, Ti i ja.
Amen.
Nema komentara:
Objavi komentar