ČIJA LI SAM?

Kroz noći

bez mjesečine,

kroz dane

bez sunčeva sjaja,

kroz sate i minute

tišine

koja vrišti najglasnije,

kroz postelje

i zagrljaje,

kroz poglede

i bjegove,

kroz poljupce

i prijezire -

čija li sam bila?

Kroz sve riječi

besmislene i prazne,

kroz slova i interpunkcije

što maestralni

završni šlif prošapću,

kroz vjetrove i utihe,

oseke i plime,

valove i bonace,

kroz sva obećanja

prekršena,

istine lažima odjevene

i zanosom zablude

prikrivene -

čija li sam bila?

Kroza staze

od stakla načinjene,

otkrhnute,

polomljene,

mojom krvlju

okrvavljene,

kroz bodlje šipkovih grana,

vlasi kose zapetljane,

tkanina potrgana,

u zaborav odbačena,

kroz maglu sjećanja mojih,

tvojih,

svačijih -

čija li sam bila?

Nikome nešto;

uvijek tuđa,

a nikada dovoljno

da bih - bila;

dijete svima,

kćer ničija;

ljubavnica svakom,

žena nikom;

na papiru nečija,

u sutonu dana

bezimena;

u svitanjima zore

izgubljena;

ničija ja sam...