Otploviti ću s tobom...

...jednom...

ostaviti trag za sobom

posut pepelom,

sivkasta prašina

usred sumraka

svih života

krpenih lutaka,

usred teatra

marioneta

preživjet' će jedino

ljudska sujeta...

Odjedrit' ću s tobom

oceanima noći,

na oblaku snova

i oprosta moći,

zanesena tvojim likom,

privučena sjajem,

opijena, zaluđena,

cijelu sebe dajem,

ostavljam za sobom

sve varljive sudbe

u predstavi života

na bis izvedbe...

Otprhnut' ću tebi

kao ljubavniku starom,

pohrlit' ti u zagrljaj,

al' ne više kradom,

prosut' ću se tamom

tragom meteora,

sljubiti se s noći,

bit' ću tvoja zora,

pogledom te više

milovati neću,

zaodjenuta tobom

dotakoh svoju sreću...

Otići ću k tebi...

...kada zov isuviše

očit postane

da se slovima ispiše,

prstima drhtavim

od čežnje vrele,

ruke koje papir

više držati ne žele,

pružene ka tebi

i sve više, više,

iza nas ostaju sjenke

tiše...najtiše...

Došla sam ti,

druže mili,

gluho doba noći

nas smo dvoje prigrlili,

s tobom brodim

među zvijezdama,

s tobom plovim

nebeskim valima,

oduvijek te sanjah

sa dna usamljenih dubina

oduvijek sam bila

Mjesečeva - 

konkubina...