Mojoj majci!

Draga ti, koliko sam samo puta, gledajući te kako odgajaš onu svoju dječurliju, poželjela nalupati ih zbog njihove drskosti, a tebi se čudila kako si to dozvoljavaš. 
Koliko puta sam ti gledala izraz lica, tužan i sjetan istodobno i poželjela vrištati na tu dječinu istovremeno misleći kako si previše blaga, pre popustljiva, previše - blesava.
Kada su izvoljevali hranu po svom guštu, a nisu željeli jesti poriluk.
Kada si se dizala 5 puta da bi svakome pojedinačno natočila sok.
Kada su te napadali jer bi im pizza bila s previše/premalo gljiva, kada bi sladoled bio previše/premalo smrznut, kada palačinke ne bi bile s nutellom/pekmezom nego s Kraš expressom. Kada su ulazili u pubertete pa ignorirali tvoja pitanja, molbe, zapovjedi.
Gledala sam u tebe i mislila si: 
"Ženo Božja, daj uzmi kakvu šibu i namlati tu paščad k`o volove u kupusu i nauči ih pameti!" 
Mislila sam da si slaba i da te vrte oko malog prsta. Išla si mi na živce tom svojom popustljivošću i nikako mi nije bilo jasno kako te ne vrijeđaju njihove otrovne riječi, pogledi, postupci. Kolutanje očima, deranje na tebe, namjerno ignoriranje tvojih molbi.
Eh, a onda sam postala majka.
I uvijek sam bila uvjerena kako ću ja taj "posao" odraditi puno, puno bolje nego što si ti činila. Ja sam znala da će moje dijete mene kao prvo poštivati i to od najranije dobi.
HAHAHAHA...dobar, dobaaaaar!!!!
Rodila sam Princezu koja se od rođenja nije voljela češljati i plesti pletenice, nositi kečkice, šetati držeći me za ruku, gledati leptire sa smiješkom i mirisati cvijeće. Rodila sam curicu koja 2 minute nije mogla sjediti u miru, kojoj je sve bilo u trčanju i ponekad nesnosnoj turbo aktivnosti. 
Rodila sam "elementarnu nepogodu". 
Rodila sam "tsunami".
Iz mene je izišao "uragan Katrina".
Danas kada ima samo nepunih 6 godina jezik joj je k`o u krave rep i nastavlja se samnom na nivou jedne frustrirane pubertetske koze. 
Kada joj smeta zvuk usisivača jednostavno mi ga ugasi. Nogom. 
Kada ne želi obući majicu da joj bubrezi nisu goli jednostavno ju zafitilji što dalje od sebe. 
Kada se dami ne kupe fritule na Adventu, a prije toga je guzicu napunila hot-dogom, pommes-frittesom, zimskim sladoledom, sokom i šećernom vatom ( vunom ) - tada sam najgora majka na svijetu koje dijete može dobiti. I to točno ovim riječima.
Kada se Princezi uskrati 1 gumeni bombon naspram 5 već dobivenih onda dotična, citiram, "mrzi svoj život".
Kada ju opetovano molim da se ne penje po stablu mušmula k`o ženka majmuna jer trga grane onda djevojče kaže da bi ona radije da ju ukradu Cigani jer bi ona više voljela njima biti sluškinja i čistiti i prati nego da mora slušati moje zapovjedi.
Kad joj kažem da je katastrofična, ona odbrusi:
"Ako sam ja, onda si i ti. Ti si me rodila!"
Sto puta joj moram ponoviti jedno te isto.
"Molim?"
"Ha?"
"Kaj si rekla?"
Toliko puta se osjećam kao idiot. 
O oblačenju da ne pričam. Ako na dnevnom repertoaru nema niti jednu haljinu i BIJELU majicu ispod nje, taj dan će prehodati u pidžami. 
Ako joj sok nije na stolu onog trena kad ga je zatražila, štrajkati će žeđu do kraja dana.
Majko moja, ona još nema 6 godina!!!
Ponekad mislim da me Bog priprema na jedan užasan pubertet pa mi već sada pokazuje kako će to izgledati.
A ja k`o ti - prešutim, puštam, ne usisavam dok ona gleda tv, ne kuham griz, palentu, žitarice, ne dišem...Hodam po prstima dok ona spava jer ako se goropadnica probudi prije vremena iz svog beauty sleepa živci će joj stradati.
Vičem ja majko kao i ti. Ma šta vičem, urlam. Cijelo selo me čuje. Poznaju me po glasu. Ali ona se mog vikanja ne boji. Ne trza.
Pa šta bi se jedan tajfun bojao povjetarca, ne`š ti.
Ostajem bez teksta, ostajem zapanjena.
Podsjećam se na tebe. Čak i moj pogled u ogledalu zrcali tvoj pogled.
Postala sam majka.
Ljubav je spremna na sve ustupke. Ono što bijaše primarno - više nije. Ono što ti je diktirao ego - zamijenjeno je djetetovom srećom. Ono što si mislila da držiš pod kontrolom - rasulo se u trilijun razbacanih puzzli po podu koje k`o magare skupljam sama nakon opetovanih molbi da ih ona pospremi. I ne gubim živce na to. Ne lupam ju. Ne ide u kaznu.
Možda ona misli da je pametnija i da me nadigrala.
Ali ne zna ona da će i sama jednom biti majka.
I onda će shvatiti... 
Shvatiti će da neke bitke jednostavno moraš predati. Oko važnih se potrudiš i iziđeš kao pobjednica. Ali ove sitne, haljinice, đinđe, usisavanje, neću biti boj oko njih. 
Ne radi nje.
Nego radi sebe.
Živila ti meni majko moja još kojih 100.
( i čuvala moje dijete :) )