Davno bijaše
to vrijeme ludo
kada u njenim očima
još tinjale su iskre,
plamičci strasti
u vrtlogu vatre...
Ne pamti ona
to vrijeme snova,
tek katkad sijevne
u zrcalu sjaj,
ponekad samo
pokoji plam
zaigra vješto
taj staromodan ples...
Davno je bilo
to doba vreve
u očima njenim
k'o ciganski žar,
harmonike pjev
i istine nagost,
kao da tijelo
ugrije noć...
Ne pamti ona
ni vatru,
ni plam,
ne sjeća se žena
ni golotinje sad,
u očima njenim
ugasla potraga
za istinom
k'o za Svetim Gralom,
u dim se pretvori
i želja,
i san,
od plesa osta
razbacano tijelo,
a harmonika posta
samo krameraj...
Kada sam tužna, pišem...Kada sam sretna, pišem...Kada me ironija prožme, pišem....Kada sam pametna, pišem...Kada nisam, opet pišem...Pisanje, to sam ja...U svim oblicima i svakom pogledu...Dišem kroz riječi, osjećam...Živim... SVE PJESME I TEKSTOVI OVDJE NAPISANI ISKLJUČIVO SU MOJE AUTORSKO VLASNIŠTVO.
srijeda, 24. siječnja 2018.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine ...

-
Tamo gdje sam završila često su me pitali zašto sam se uopće odlučila na takav radikalan korak? I, kako? Obično sam pogledala znatiželjnik...
-
Sanjavši o majčinstvu i bračnom partnerstvu oduvijek sam u glavi imala sliku predivnog, uvažavajućeg odnosa među članovima te zajednice, dje...
-
Ništa više nemam da ti dam, sve uzela si, odnijela, ostavila za sobom grozomoran san, dane ispunjene boli, noći koja vječno moli......
hvala Vam na tom dubokom dirljivim igrokazu riječima-koji barem meni preduboko zalazii,duši nemir donosi a moram priznati niti suze ne miruju one preduboke osjećaje iskazuju...
OdgovoriIzbrišihvala Vammmmmm
pozdrav iz tuđine aleke