Putujem k tebi
nose me oblak,
vjetar i
kiša,
od najtišeg šapta
tiša...
Putujem...
Dolazim tebi,
nosi me dašak
novoga ljeta,
nosim ti sebe,
prepunu poleta...
Dolazim...
Kao sunce sam
što kroz oblak
viri,
tako, dušo,
molim srce tvoje
ovo ludo da
umiri...
Molim...
Hodam polako,
bjelina me prati,
na vjetru ja plešem,
on zna,
ne smije da me
od tebe vrati...
Plešem...
Ka tebi,
milino,
putujem,
hitam,
sjena me moja
ne sustiže više,
smijeh ove žene
po zrakama sunca
pozdrave piše,
"Ostajte zbogom",
ja dolazim k tebi,
nošena dahom
čežnje burina,
srpanjske žege,
proljetne kiše
opojna vina,
da utisnem lice
u njedra tvoja
pa smiri se vjetar,
oblak odnešen,
sunce u riječima tvojim:
"Ljubavi moja!"