Danas ću ušutkati na trenutak svoju "pjesničku dušu" i probuditi onu zajedljivu čangrizavicu koja malo-malo bukne van i poput tsunamija razruši sve pred sobom, ostavivši samo zapanjene poglede i zgražanje nad ovim "šporkim" i netaktičnim jezikom.
Uvijek aktualna tema: djeca današnjice iliti "wunderkind -generacija".
E, ja sam rođena u prošlom stoljeću. Ma tisućljeću. Nešto sam između Metuzalema i prvog pisma. Stara baba od 37 godina.
Krenula sam u školu sa 6 godina i 25 dana. U razredu nas je bilo 30-ak i nećete vjerovati, niti jedan među nama nije bio "samoproglašeni" wunderkind.
?!?!?!
To je nemoguće!
Ili je moguće jer smo mi "glupa" generacija???
Možda je stvar u starcima koji su nas puštali da se igramo na ulici, čopor balave dječurlije BEZ OBZIRA na to što se starci međusobno nisu družili, što je danas jedan od preduvjeta ( kojih btw. ima more ) da bi se djeca družila jedni s drugima. Mi bi izišli na ulicu pa kog ulovimo - ulovimo. Ruke su nam stalno bile prljave, koljena razbijena, lopta nam je bila produžetak kako ruku, tako i nogu. Kreda jedini obvezatni accesorise - za nacrtati polja graničara ili školice. Kada smo bili malčice stariji onda smo ribali kredu u vrećicu i glumili da smo našli pol kile kokaina i igrali se detektiva. Biciki su bili na izbor:
- dečki - bmx
- curice - klasična, plava Pony-ca
Natjeravali smo se po cesti, gradili barake od odbačenih letvi, igralište nam je bilo prazna i kvrgava livada.
Gumi - gumi NISMO kupovali u dućanu i nije imao uzorke Frozen-a, Violett-e ili Nelle viteške princeze, nego smo iz materine kutije s iglama i koncem izvlačili lastiku dovoljno dugačku za igru pa na krajevima vezivali u čvor.
Znam da se o ovome non-stop piše.
Ali ono o čemu ja danas želim pisati jesu današnja djeca, sve odreda wunderkindi. S mojom M. u razred ide 7-8 takve djece. Naravno, obrazloženo od roditelja.
"Znate, moje je dijete natprosječno inteligentno pa je zato tako: hiperaktivno, neposlušno, divlje i nezainteresirano za sve oblike sudjelovanja u nastavi.!"
"Da, moje premilo djetešce je superiorno nad svojim vršnjacima i zato: tuče, grize, pljuje i kopa nos te jede šmrklje!"
"Oh, ali moje zlato ide na 753 vannastavne aktivnosti i između ostalog je i poliglot, dakle, nemojte zamjeriti ako iskopa oko šestarom svom razrednom kolegi; ono jednostavno ne trpi autoritete."
"Mooooolim??? Moje dijete je ugrizlo učiteljicu???? Ma to je nemoguće. ali i ako se dogodilo ONA je KRIVA!!! Idemo na više instance da se dotičnu izvede pred disciplinski sud!"
Da, djeca su vam poligloti jer non stop bulje u taj jbn you tube i gledaju isprva crtiće na engleskom, a onda tinejđerska sranja također na engleskom, a ne znaju si guzicu obrisati.
Da, djeca vam idu na karate, taekwando, španjolski, gitaru, flautu i činele - harmonika više nije IN kao npr. u moje vrijeme, a istovremeno nemaju pojma kako izgleda najobičniji, jbni kesten.
Da, djeca su vam superiorna svojim vršnjacima i znaju brojati do 8563 te vaditi korijen iz istog broja, ali ne znaju reći "HVALA"!
Da, djeca vam super govore, ali ne znaju kada trebaju ZAŠUTJETI!
Da, djeca su vam prošla sve moguće preglede psihologa i okarakterizirana su kao najnajnaj, ali osnove LJUDSKOSTI - nemaju!
Da, djeca vam možda znaju nabrojati na uzbekistanskom jeziku sve glavne sastojke njihove domaće kuhinje, ali sami ne znaju oprati ruke nakon što su posjetili nužnik. Ma idite vrit, djeca vam ne znaju ni što znači NUŽNIK.
Nikada nisam voljela sjediti u društvu ljudi koji su svoju djecu i njihova "izvanredna" postignuća bacali pod nos svakome tko je htio slušati. Ni kada nisam imala dijete, a ni sada kada imam 7 godišnju djevojčicu koja je - vidi čuda - PROSJEČNO dijete!
?!?!?!
Imam prosječnu djevojčicu, izrazito "veselu, komunikativnu, otvorenu i spremnu na suradnju" - rečeno od "stručnjaka". Ma šta rečeno - imam napismeno. Wow!!!
Ne, ne zna engleski, ne zna japanski i ne natuca korejski i PONOSIM se time jer je to znak da svoje djetinjstvo NIJE provela na kompjuteru, a nisam ju upisivala ni na kakve tečajeve, jbt tečajevi za djecu od 3 godine?!?!?!?! Ma daj...Ponavljam, ja sam stara baba. Nemojte mi o "modernim vremenim", molim lijepo. O tome da djeca moraju ići u korak s vremenom. Jer, da, tehnološki smo zaista napredovali. Internet, informatika, znanost...sve je vrlo visoko.
Ali - na šta nam djeca liče????
Roboti bez iole humanosti, empatije, opće kulture, osnova kulture, bontona, eeeej, socijalnih vještina!!!!
Da, dijete mi nije išlo u školu klizanja...ah, ja sam nemajka...Imam 2 sestre koje su i klizati i rolati naučile same od sebe kao milijuni generacija PRIJE njih!!! O čemu pričamo?
Naučila je plivati s 4,5 godine - bez škole plivanja. To je zapravo - nemoguće. Čini se kao da lažem. Izmišljam.
Hvalim se nečim što je u današnje vrijeme totalno neprihvatljivo.
"Da, možda ti je dijete naučilo plivati - ali taj stil plivanja NIJE ispravan!"
Ma majku ti nabijem, a koji to stil plivanja može biti ispravan za dijete u dobi od 5-6 godina???
Dakle, da, ja imam dijete, prosječno. Koje - unatoč svojoj prosječnosti ili ZAHVALJUJUĆI upravo njoj - zna što je BITNO. A to bitno nacrtano je u priloženom.
Jesmo li zaboravili što je zapravo bitno?
Je li bitno imati wunderkinda zatvorenog u kuću, blijedog od nedostatka vitamina D koje prepoznaje kineska slova na internetu te se dopisuje s veleposlanikom u Kini ( jel` imamo uopće veleposlanike u Kini??? ) ili je važnije djetetu dozvoliti da ima - djetinjstvo?
Je li uistinu važno da nam dijete govori 7 stranih jezika prije polaska u osnovnu školu ili je važnije da govori materinji jezik, ali DA GA IMA S KIME GOVORITI - pri čemu mislim na PRIJATELJSTVO???
Je li važna informatička pismenost, odnosno da klinac od 5 godina zna sam upaliti komp ili tablet te surfati internetom pumpajući svoj mali mozak totalnim idiotarijama ili je važno djetetu pokazati ljepotu svijeta, života i međuljudskih odnoasa?
Trčati s djetetom kroz jesensko lišće i radovati se šuštanju crvenog, žutog i smeđeg prekrivača pod nogama?
Da, djeca vam znaju sve ukorak s tehnologijom.
Ali - ne znaju zapravo - NIŠTA.
Liječimo vlastite komplekse i non-stop se natječemo. Ne natječu se naša DJECA. Mi se preko njih natječemo s ostalim roditeljima. Generacija smo IDIOTA.
I stvaramo robotizirane, malene, olovne vojnike za koje Google radi sve.
ali, ne može barba Google umjesto nas reći: "OPROSTI!"
Google isto tako ne može djecu naučiti da je ružno, odvratno i totalno ne-ljudski rugati se drugima zbog jbn marke njihovih tenisica na kojima možda piše "primo", a možda "Nike".
Doktor za sve neće vašoj djeci reći:
"Daj izlazi van iz te kuće i pogledaj koje boje nosi duga poslije kiše!"
"Ispričaj se za bezobrazluk!"
"Reci "dobar dan"!"
"Kako se kaže nakon što nešto dobiješ?"
"NE JEDI JBN ŠMRKLJE S 8 GODINA!!!!!!!"
Da, ja sam rodila prosječno dijete. Ponekad se pitam kako će se ona sa svojom tom mizernom prosječnošću uklopiti među toliki broj vaše natprosječne djece. Ipak, dok god ona meni crta ovakve slike nekako me zaboli dupe za vas i vaše super-klince.
Ne, ona se ne zna logirati na net. Ne zna što je to Google. Naravno da igra igrice, zna si skinuti sama s Trg Play-a. Gleda crtiće i tinejđerske serije.
Ali uza sve to - zna oprati svoje ruke. Zna pozdraviti i odzdraviti. Zna reći "hvala". I što je još važnije - "oprosti".
Ali samo na hrvatskom jeziku, jbg, bolje išta nego ništa.
Sve me sram što mi dijete ne zna da se u Milanu kupuje "hoch" odjeća i da činjenica da njen ćaća vozi Audija utječe na njeno prijateljstvo s nekim čiji ćaća vozi Punta. Da, jer zapravo - ne utječe - taman mi vozili Boeing 747, a stari njene najfrendice - tačke iliti karijolu.
Ne, nema pojma koja je razlika između "Reeboka" i "Adidasa". Nema pojma da su kineski dućan, Lidl ili Metro dućani u kojima "creme de la creme" odn.roditelji wunderkinda NE SMIJU kupovati odjeću klincima. Wunderkindi se oblače isključivo u Donni Karan i Versace-u. Sva sreća pa nemam wunderkinda - to bi značilo da se moram zaposliti i prestati sjediti doma pišući gluposti.
Ovako, kupujem svom prosječnom djetetu opremu posvuda, gdje mi se ćeifne, bio to Pittarosso, SportVision ili Kik; Metro ili Muller - meni se živo fućka, bitno mi je da mi je dijete opremljeno nekim drugim stvarima.
Onima koji se ne mogu kupiti novcem ni u dućani, a brate mili - ni na internetu.
Pa ti sad vidi!
Samo se hvalite, braćo moja, mizerija je to od našeg odgoja; poruke koje šaljemo djeci stvaraju nove tiranine, diktatore i kako već navedoh - ROBOTE.
Ne treba nama umjetna inteligencija - dovoljno smo ZAGLUPILI vlastitu čeljad.
Samo hrabro dalje, tješite se i gledajte taj svoj pomladak kako guta www.itd., a ja ću svoje siroto "prosječno" voditi da gleda - dugu, jesen, patke i labudove...
Pa neka mi crta svoje "nenadarene" slike - ipak meni su najnadareniije...
Kada sam tužna, pišem...Kada sam sretna, pišem...Kada me ironija prožme, pišem....Kada sam pametna, pišem...Kada nisam, opet pišem...Pisanje, to sam ja...U svim oblicima i svakom pogledu...Dišem kroz riječi, osjećam...Živim... SVE PJESME I TEKSTOVI OVDJE NAPISANI ISKLJUČIVO SU MOJE AUTORSKO VLASNIŠTVO.
ponedjeljak, 20. studenoga 2017.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine ...

-
Tamo gdje sam završila često su me pitali zašto sam se uopće odlučila na takav radikalan korak? I, kako? Obično sam pogledala znatiželjnik...
-
Sanjavši o majčinstvu i bračnom partnerstvu oduvijek sam u glavi imala sliku predivnog, uvažavajućeg odnosa među članovima te zajednice, dje...
-
Ništa više nemam da ti dam, sve uzela si, odnijela, ostavila za sobom grozomoran san, dane ispunjene boli, noći koja vječno moli......
Nema komentara:
Objavi komentar