Ako odem...

Ako odem
prije tebe
ne nosi mi cvijeće
na ta mjesta 
na kojima  
mi duša
niti spava,
niti bdije.
Ako odem 
prije tebe,
ranije malo,
trunku prerano,
ne pohodi
beton hladan,
siv
i mrtav,
koji dom je
samo
imenu mome.
Ja tu nisam!
Ako odem
prije tebe,
nenadano,
iznebuha,
pjesme tužne
ne sviraj mi,
naricaljke takve
niti da bi,
ne volim ih
niti sada!
Ako odem
najedanput,
iznenada,
prije sviju,
prije zore,
ti ne plači
i ne jecaj,
nego mene
baci
u valove,
u more!
Ako odem
žalit` nemoj,
nemoj vikat`
niti kukat`
- ja sam dobro!
Otišla sam,
vratit` se neću,
bar se nadam...
Otišla sam,
nema više
niti glasa,
niti sjene,
nema smijeha,
a ni suze.
I ne sjećaj me se
tuge slapom,
ne slavi me
boli rijekom,
nit` me zovi
očaja imenom! 
Zabranjujem ti!
Suze neću!
Cvijeće baci, 
ušutkaj i krik,
utrni svijeće...
...radije ispiši
poneki stih...
Ako odem
otišla sam,
tijelo moje
nestalo je,
žiće moje
umrlo je,
glazba moja
šutnja sad je.
Ako odem,
otišlo je sve -
sem duše moje!
Vjeruj!
Ona tu je
da te ljubi,
da ti šapne:
"Čekaj na me!"
i ne žuri
i ne jurcaj,
ne budali!
Nemoj lutat`
tražeći me
tamo gdje me
naći nećeš!
Nikad!
Srcem svojim
dozvat` ćeš me,
tu sam uvijek 
skrita,
mala,
poput zrna sitna,
tiha,
al` me ipak
čut` ćeš.
Vjeruj!
Ako odem
prije tebe,
ti ne plači
i ne tuguj,
nemoj očaj
da te baci,
da te sjeta
lomi -
slomi!
Tu sam,
vjeruj!
Ne pod pločom,
ni u zemlji,
ne u prahu - 
već u želji!
Sjeti me se,
ja ću doći,
zazovi me,
već sam ovdje!
Vjeruj!
Ni otišla
nikad nisam...