Pobjegla sam...
U oku mom
žar ti vidiš,
strast je
misliš
vedar duh,
il´Ciganke ples,
vatra živa,
tijela zapuh...
Al` ti ne znaš
da žar taj
čuva suze
kao zmaj
i neda nikom
da ugleda 
kapi sjaj...
Pobjegla sam...
Iza usana mi
čuješ smijeh,
zube biserne
otkrivam ti tek,
zavodim li tebe
il` ti mašta igra
u sebeljublja magli
koja samo što se
nije digla...
Al` ti ne znaš
da smijeh taj
skriva boli
kao zmaj,
neda nikom
da se smije
boli mojoj
pa ju krije... 
Pobjegla sam...
Iz  mirisa
tijela moga
mošus ćutiš,
želju
želiš
uzimaš me,
ali bježiš,
ja u smijehu 
ostah ležeć`...
Al` ti ne znaš
da miris taj
krije očaj
kao zmaj
i neda nikom
da ga kuša
jer gorčina
njina
nije nektar
poput
vina...
Pobjegla sam...
Iz mog daha
vatru gutaš,
po njoj lebdiš,
pužeš,
plutaš,
povrh nje si
i zaranjaš,
gutaš,
ljubiš,
da li sanjaš?
Al` ti ne znaš
da plamen taj
krije tugu
kao zmaj
i neda nikom
da ju vidi,
da ju ćuti,
da ju spozna
jer je gola
već od samog
praiskonskog bola...
Pobjegla sam...
Bijeg je taj
kao zmaj
i ne da nikom
pa ni tebi
da me nađeš
iza duge,
iza sjena,
iza tuge...
Pobjegla sam...