Slušam tvoje riječi i svaka me ranjava više nego što si ti ikada sam sebe ranio...Slike vrtim u glavi, zamišljam te kako bodežom uranjaš u vlastito srce i ostavljaš u njemu mekane tragove, duboke rupe...
Slušam tvoje disanje i unatoč boli želim znati sve, sve želim da mi kažeš, želim sebe mučiti da tvoju bol akumuliram kroza se...
Muka mi dođe u trenucima dok prosipaš svoju prošlost preda me i moje uši vape za tišinom neznanja...ali ja nisam "žena-noj"...
Ja ne zakapam glavu u pijesak i ti to znaš.
Bog zna.
Ponekad te ispitujem o stvarima koje zapravo i ne želim znati, ali jednostavno, kao da moram...Moram složiti mozaik sličica i tebe u centru tvoje prošlosti koja te ne definira, ali se moraš od nje očistiti.
Prošlost je prošla. Ona se više ne može vratiti.
Budućnost je tko zna kada...
Imaš jedino ovo sada, ovaj tren, časak, hip...
Dok te slušam kako mi govoriš o sebi, tada, negdje u nekom drugom "međuzemlju" te riječi ulaze u mene i teku mojim bićem poput kaktusa koji se kotrlja i bode moju nutrinu i sad ja krvarim, ali ne onoliko koliko si ti krvario onomad...
Ti nisi ni svjestan koliko si krvario.
Ti nisi ni svjestan koliko si boli kroza se pronio.
Sebe samog ubijao...
Znaš li zašto?
Znam ja...
Ima u tebi jedan Glas, jedan Čovjek, jedan Bog...
Kako si sebe slamao, Njega si lomio.
Kako si sebe bodežom ubadao, Srce Njegovo si probijao.
Kako si sebe rezao do kostiju, Njegove si udove parao.
Ništa nisi osjećao.
Jer je On osjećao za tebe.
I previjao se od boli...i krvlju znojio...i suzama te Svojim prao kao melemom na rane...vidao ih ljubavlju Svojom...
Nisi tada znao, nije krivica na tebi. Krivnju je On na sebe uzeo.
I sada, kad sam tu i uho ti svoje dajem na raspolaganje, osjećam trnje i osjećam bičeve i čavle koje si sam sebi zabijao i koji su te otrovali, ozlijedili, probili tebe kroz tebe...
Probili Njega kroz tebe...
Ne žali i ne plači, ne daj boli da te slomi sada kada mi govoriš o sebi jer ja sam zato ovdje...da se ti ne slomiš...ja se slomiti neću...On je moja snaga i moja zaštita i kroz mene riječi tvoje, koliko god oštre bile, ipak otječu k Njemu i on ih rastvara i rastapa u mekane pahulje oprosta i bezuvjetne ljubavi...
Ja sam zato ovdje...da ti ne osjetiš ovu razarajuću tugu koja vrišti mojim bićem:
"ZAŠTO???"
A odgovor ne dolazi i ja ga ni ne očekujem...predajem ga Njemu jer jedini tko treba znati i jest samo On...
On kao ponižen, On kao popljuvan, On kao razapet za mene...za tebe...za svijet...
Možeš li pojmiti da unutar tebe zaista živi On i sve što činiš sebi zapravo činiš - Njemu?
Nakon toliko patnje kakvu čovjek umom ni duhom ne može ni pojmiti, On i dalje ljubi i dalje oprašta i dalje zove...
Nije važno ništa osim tvoga srca.
I shvaćam da je to razlog što toliko boli.
Jer je tvoje srce kao smaragd. Ne, nije floskula. Zaista. Takvo srce ne upoznah nikada u životu. Satkano od čiste dobrote. Sačinjeno od opraštanja i nježnosti. Srce posebno, najposebnijje.
Zato me boli...jer u tebi nema truna zemaljske zlobe...i zato reže i para ta bol koja ide od tvog srca kroza me k Njegovom Srcu...u tebi...
Boli poput užarenog noža...osjećam se umorno i ispijeno nakon toliko prljavštine koju bacaš sa sebe preda me i ja ne znam što ću s njom i nije ni važno jer ja sam samo protočna cijev...ipak, odbijaš se o moje stijenke i ostavljaš modrice...zacijelit` će one, to su samo hematomi i to površinski...
Nije važno ni zašto ni kako, ništa nije važno...
Shvatit` ćeš jednom tu Ljubav kojom si ljubljen, shvatiti ćeš jednom taj zagrljaj u kojemu si siguran i samo u njemu naći ćeš svoj mir...
Jednom, možda kada mene ne bude, ti ćeš spoznati Milost koja ti dade to predivno srce, tu čistu dušu i tu silinu emocija koje su te strovalile u pakao, a On te onda istom tom čistoćom podigao iz njega...
Shvatiti ćeš dušo da i kad si u najcrnjoj tami u koju te prošlost odvlači, da ni u jednom trenutku nisi sam, nikada te On ispustio iz vida nije, poput brižnog Pastira koji svoje ovce uvijek ima na broju...
Kada gledam tvoju dušu ona sjaji, ljubljena i željena, potpuno čista i kristalno jasna. Ne znam jesam li ikada u životu toliko voljela nečiju dušu. Niti da li ću ikada više voljeti ovako.
Ali nikada te nitko voljeti neće kao što te voli On...
Nema komentara:
Objavi komentar